Optuženi skinuo masku

Zaštićena svjedokinja M-4 je u izjavi datoj 2007. Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) ispričala kako su njena braća odvedena iz kuće u selu Hranča, te da se nikada nisu vratila, dok je ona prebačena za Kladanj s grupom žena.

Na mjestu gdje su 3. maja 1992. godine razdvojeni muškarci i žene, svjedokinja M-4 je, kako je rekla, vidjela optuženog Najdana Mlađenovića.

“Na autobuskoj stanici gdje smo bili okupljeni došli su maskirani srpski vojnici, mislim da su to bile naše komšije. Prepoznala sam Najdana Mlađenovića. Bio je naoružan i maskiran. Međutim, u jednom momentu je pio vodu i nije navukao masku”, kazala je svjedokinja.

Ona je ispričala da je prethodno tog dana njena majka ranjena, a rodica ubijena, ali da vojnici koji su došli u njihovu kuću nisu dali bratu da zakopa kćerku, rekavši da pođe s njima i da će se brzo vratiti.

Oko 100 civila, pretežno žena i djece, među kojima je bilo devet muškaraca, stjerani su kasnije do autobuske stanice, gdje su razdvojeni, prisjetila se M-4.

“Muškarci su odvedeni autobusom, a nama su rekli da idemo kućama da hranimo kokoške i muzemo krave. Nakon par dana nam je naređeno da se opet skupimo, i tada su nas autobusima prebacili u Kladanj”, kazala je M-4.

A s obzirom da je svjedokinja preminula, Odbrana optuženog Mlađenovića je kazala da bi, da može, M-4 u sudnici pitala o razlikama u izjavama koje je dala 1992. i 1997. godine u poređenju sa izjavom datoj SIPA-i.

“Ova svjedokinja nije spominjala Najdana u ranijim izjavama i kako je vrijeme prolazilo, ona ga je spomenula”, objasnio je Mlađenovićev branilac Dejan Bogdanović.
 
Najdan Mlađenović je optužen, zajedno sa Savom Živkovićem, za zločin počinjen 3. maja 1992. u selu Hranča, gdje je ubijeno i zarobljeno više civila Bošnjaka.

Na narednom ročištu, 24. decembra, bit će ispitani dodatni svjedoci Tužilaštva BiH.