Presuda Pravdiću 19. decembra

Tužilaštvo je ocijenilo da je dokazano da je Pravdić u augustu 1993. ubio zarobljenike Ediba i Edina Fejzića. 

Tužilac Branislav Tomaš je podsjetio da su svjedoci Optužbe očevici događaja, koji su kasnije na fotografijama prepoznali da je optuženi počinilac. 

On je dodao da je Odbrana dovela svjedoke koji su pokušali osigurati alibi optuženom, a odgovornost prebaciti na strica optuženog, Stipu Pravdića, koji više nije među živima. 

“Jedan od svjedoka Odbrane, koji ima oštećen sluh, tvrdi da je čuo plač sa udaljenosti od 60 metara, a istovremeno nije čuo rafalnu paljbu u blizini, što je potpuno neuvjerljivo. On navodi da mu je stric optuženog Stipo Pravdić navodno priznao da je on iz osvete za ubijenog bratića ubio zarobljenike”, podsjetio je tužilac.

Advokat optuženog Vlado Adamović je u završnoj riječi kazao da su svjedoci mijenjali iskaz u istrazi i pred sudom, jer su bili dezavuisani pogrešno vođenom istragom i nezakonito provedenim postupkom prepoznavanja počinioca u istrazi.

“Za Franju je pravi blagoslov što postoji fotografija koja je sačinjena tri dana nakon događaja. Na njoj se jasno vidi da on ne odgovara opisu počinioca, u kojem su svjedoci Optužbe bili jednoglasni. Svjedoci su kazali da je bio srednje građe, smeđe ili plave kose i kratko ošišan. Franjo Pravdić, kako to pokazuje fotografija, tada je imao crnu, dužu kosu, a njegov stric, kojem on sliči, kratku i plavu”, istakao je Adamović.

On smatra da su svjedoci Optužbe pokazali “impresionirajuću ljudsku veličinu”, jer su na izričit upit u sudnici kazali da nisu sigurni da je Franjo Pravdić počinilac. 

“Da je policija u istrazi radila svoj posao, došli bi do istog zaključka”, kazao je Adamović i zatražio oslabađujuću presudu zbog nedostaka dokaza. 

Optuženi se na kraju obratio sudu izjavivši da on to nije učinio.