Ratni zločinac pa neosuđivani građanin

Zbog zakonske mogućnosti brisanja osude, više osuđenika za ratne zločine bi za nekoliko godina trebali postati neosuđivani i imati sva prava kao da nikada nisu ni radili ono što je pravosnažnom presudom utvrđeno, izuzev ako u međuvremenu počine novo krivično djelo.

Dok pravnici objašnjavaju da se radi o jednoj od mjera rehabilitacije za osuđenika, žrtve ovu činjenicu smatraju nevjerovatnom, te ističu da se ne može izbrisati ono što su uradili. 

Mogućnost brisanja osude predviđaju izmjene i dopune krivičnih zakona u BiH iz 2010. godine, prema kojima se ne treba upućivati molba sudu da donese odluku o brisanju. Prema ranijim zakonskim odredbama, bez molbe se mogla brisati samo kazna do jedne godine zatvora. 

U slučaju da nisu počinili novo krivično djelo nakon izdržane kazne, neki osuđenici za ratne zločine su već ispunili uslove da im nadležna policijska stanica izbriše osudu iz kaznene evidencije. 

Prilikom zapošljavanja je za većinu radnih mjesta, posebno u institucijama, potrebno uvjerenje o nekažnjavanju.

Prema krivičnim zakonima – državnom, entitetskom i zakonu Brčko Distrikta – osobi koja je, naprimjer, izdržala kaznu do tri godine, nadležna policijska stanica dužna je izbrisati osudu pet godina nakon izlaska iz zatvora. 

Podaci iz kaznene evidencije nisu javni, a iz ministarstava unutrašnjih poslova kojima smo uputili zahtjeve da nam dostave podatke za koliko su osoba već izbrisali osudu, odgovor još nismo dobili. 

Budući da se ratni zločini u BiH procesuiraju još od ratnog perioda, a s obzirom na izrečene kazne, može se zaključiti da je nekoliko osuđenika, ako nisu počinili drugo krivično djelo, postalo neosuđivanim građaninom. 

Pošteni građani

I Monika Karan-Ilić, koja je ove godine pravosnažno osuđena za ratni zločin počinjen u Brčkom, za nekoliko godina mogla bi postati neosuđivana građanka. Karan-Ilić ima 38 godina i za pola godine bi trebala izići iz zatvora jer joj je u kaznu uračunato vrijeme koje je od decembra 2011. provela u pritvoru.

Kad napuni 43 godine, Karan-Ilić će biti neosuđivana ako u međuvremenu ne počini novo krivično djelo. 

“To je nešto nevjerovatno. Oni će biti čisti, pošteni građani…”, kaže Fadil Redžić, predsjednik Udruženja logoraša Brčko Distrikta. 

Advokat Asim Crnalić smatra brisanje osude jednom od mjera rehabilitacije. “Osuđenik koji je izdržao kaznu ima potpunu mogućnost uključenja u sve društvene tokove”, napominje Crnalić, pojašnjavajući da zakon pod određenim uvjetima kod osobe predviđa brisanje od najlakših do najtežih kazni, isključujući kaznu dugotrajnog zatvora. 

Budući da su izmjene i dopune krivičnih zakona urađene 2010. godine, Dalida Burzić iz Kantonalnog suda u Sarajevu pojašnjava da mogu biti primijenjene i za osuđenike koji su uslove za brisanje osude stekli i prije te godine. 

Burzić pojašnjava i da, teoretski, neko ko je osuđen po krivičnom zakonu bivše Jugoslavije može dobiti status neosuđivane osobe.

Duša ne briše

Više je osoba – poput Alije Osmića, rođenog 1967., i Albine Terzić, rođene 1972. – koje su osuđene na kazne do tri godine zatvora po krivičnom zakonu bivše Jugoslavije.

Osobe koje su osuđene na tri godine zatvora, mogućnost brisanja osude stiču pet godina nakon što izdrže kaznu.

Ako je osoba osuđena, naprimjer, na pet godina zatvora – poput Milivoja Ćirkovića, koji je proglašen krivim za ratni zločin počinjen u Srebrenici – pravo na brisanje osude stiče deset godina nakon puštanja na slobodu ako ne počini novo krivično djelo. 

Ćirković je 2010., nakon što je Sud BiH prihvatio sporazum o priznanju krivice, osuđen na pet godina zatvora. On sada ima 40 godina, a status neosuđivane osobe može dobiti u 52. godini života. 

Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, kaže da, bez obzira na brisanje osude, ne može se izbrisati ono što je učinio. 

“Mogu oni sa papira izbrisati, ali iz duša se nikada neće moći izbrisati”, smatra Mehmedović.