Krizni štab bez instrukcija s vrha

Da takav plan 1992. nije postojao, niti je sproveden, izjavili su tadašnji zvaničnici vlasti u Banjaluci Anđelko Grahovac, Novak Kondić i Nikola Erceg.

Svjedok Grahovac, koji je bio član Kriznog štaba Autonomne Regije Krajina (ARK) u Banjaluci, izjavio je da ovo tijelo, nasuprot navodima optužnice, nikada nije dobilo instrukcije da sprovede progon i etničko čišćenje.

Grahovac je posvjedočio da je posjetio logor Vojske Republike Srpske (VRS) za ratne zarobljenike na Manjači i uvjerio se da su “zarobljenici sigurni” i da se “pravila poštuju”.

Za izbijanje rata u BiH Grahovac je okrivio odluku Muslimana i Hrvata da sprovedu “nelegalnu secesiju” BiH od Jugoslavije, kojoj su se Srbi suprotstavili.

Dok ga je unakrsno ispitivala tužiteljka Caroline Edgerton, Grahovac je, međutim, potvrdio da je “stotine poslovnih objekata” nesrba u Banjaluci dignuto u vazduh i da su Muslimani i Hrvati izbacivani iz svojih stanova i kuća.

“Da, s time se nisam slagao. Mislio sam da bi mi, Srbi, trebalo da se borimo protiv povampirenog ustaštva Muslimana i Hrvata, a ne da se bavimo krađom imovine”, kazao je svjedok. 

Grahovac je potvrdio i da je “Krizni štab mogao da naredi VRS-u da to spriječi”. 

“Predsjednik štaba Radoslav Brđanin javno je određivao procenat Muslimana koji mogu ostati u Banjaluci, da bi pokazao koliko je veliki Srbin, ali to nije imalo veze s Karadžićem i Krajišnikom, koji nikada nisu govorili o procentima i progonu nesrba”, kazao je svjedok.

Sud u Haagu je Brđanina osudio na 30 godina zatvora zbog progona nesrpskog stanovništva iz Bosanske krajine, a Momčila Krajišnika na 20 godina zatvora. 

Na sugestiju tužiteljke, Grahovac je potvrdio i da je na Manjači bio zatočen jedan njegov prijatelj Musliman, koji nikada nije učestvovao u borbama.

Svjedok je prihvatio i da su pripadnici jedinice “Vukovi s Vučjaka” pljačkali nesrpske kuće i kad su bili u sastavu VRS-a. 

Srbi se muslimanskim i hrvatskim borcima, kako je rekao, “nisu mogli suprotstaviti univerzitetskim profesorima”.

Karadžića, koji je u to vrijeme bio i lider Srpske demokratske stranke (SDS) i vrhovni komandant oružanih snaga RS-a, optužnica tereti za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida.

Nikola Erceg, koji je bio član Kriznog štaba i predsjednik vlade ARK-a, izjavio je da taj štab nije imao nadležnost nad policijom i da nije mogao da naređuje vojsci.

Na sastancima štaba pominjani su logori za nesrbe u okolini Prijedora, Omarska i Keraterm, ali samo u smislu “logističke podrške”. 

“Politika vlasti ARK-a nije bila nasilje, niti progon nesrba. Imovinom Muslimana i Hrvata koji su otišli, vlasti u Banjaluci raspolagale su, ali privremeno”, posvjedočio je Erceg.

I treći svjedok, Novak Kondić, tvrdio je da “politika SDS-a nije bila da trajno ukloni nesrpsko stanovništvo kroz zločine, genocid, istrebljenje i prisilno premještanje”.

Po Kondiću, Krizni štab u Banjaluci – u kojem je on bio zvaničnik “za platni promet” – imao je ulogu da “obezbijedi normalan život”, a nije bio, kako se navodi u optužnici, “sredstvo za trajno uklanjanje Muslimana i Hrvata” zločinima.

Suđenje Karadžiću, koji je optužen i za genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, nastavlja se sutra, 27. novembra.