Karadžić nije znao za strijeljanje Srebreničana
This post is also available in: English
Kovač, bivši zamjenik ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske (RS), rekao je da je s Karadžićem od 9. do 20. jula 1995. godine, prije i poslije zauzimanja Srebrenice, imao niz sastanaka. Ti sastanci su pretežno bili posvećeni ofanzivi Armije BiH (ABiH) na sarajevskom ratištu.
On je kazao da od Karadžića nije čuo ništa o tome da bi Muslimane iz Srebrenice trebalo strijeljati, niti da je bilo egzekucija.
“Ubijeđen sam da Karadžić nije imao pojma da će zarobljenici biti strijeljani”, naznačio je Kovač u pisanoj izjavi koja je uvedena u spis.
Karadžić, bivši predsjednik RS-a i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid počinjen 1995. u Srebrenici, te za progon žena, djece i staraca.
Zvornička policije izvijestila je u to vrijeme Kovača kako je pukovnik VRS-a Ljubiša Beara zatražio policijsku pomoć u postupanju s velikim brojem zarobljenika, a da je u depeši bila izražena sumnja da je Bearina namjera bila da se zarobljenici pobiju.
Kovač je rekao da nije odobrio pružanje pomoći Beari, te da Karadžić nije znao za Bearinu namjeru.
Beara je 2010. godine pred Haškim tribunalom nepravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici. Beara je uložio žalbu na ovu presudu.
Zločin u Srebrenici Kovač je nazvao “najgorim što se moglo desiti srpskom narodu”, a njegove počinioce “najvećim neprijateljem Srba”.
Tužilaštvo će sutra nastaviti ispitivati ovog svjedoka.
Na početku suđenja Tužilaštvo je okončalo unakrsno ispitivanje Milenka Živanovića, koji je, kao komandant Drinskog korpusa VRS-a, vodio ofanzivu na Srebrenicu u julu 1995. godine.
Govoreći o Karadžićevoj “Direktivi sedam”, u kojoj se navodi da se u Srebrenici stvore “nepodnošljivi uslovi potpune nesigurnosti bez nade u dalji opstanak i život stanovništva”, Živanović je kazao da se “tu govori o porazu muslimanskih snaga, a ne muslimanskog naroda”.
Svjedok je ustvrdio da ta direktiva nikada nije bila primijenjena.
Karadžić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, genocid u sedam opština, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika snaga Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.
