Svjedok Jozo Čović ispričao je da je zarobljen u junu 1993. godine, tokom sukoba Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Čović je kazao da je zajedno s još trojicom vojnika HVO-a odveden u objekat poznat pod nazivom MSO, koji se nalazi u krugu Fabrike rudarske opreme u Kaknju. “Pozvani smo na ispitivanje. Pitali su nas za naoružanje. Optuženi nas je jednom udario nekim kablom preko leđa. Bili smo tu kratko”, rekao je Čović, pojasnivši da je kasnije došao optuženi i izvjesni Rule i da je onda nastupio haos. Prema optužnici, Šehagić je, kao upravnik zatočeničkog objekta koji je bio u staroj direkciji Rudnika mrkog uglja u Kaknju, učestvovao u mučenju zarobljenika hrvatske nacionalnosti. “Udarali su nas nogama, rukama, stolicama… Stajali su mi na prsima, ma, ne znam šta sve ne. Bio sam toliko premlaćen da su mi leđa bila smeđe boje”, kazao je svjedok. Svjedok je rekao da ne zna da li je tokom premlaćivanja u prostoriji bio optuženi, ali tvrdi da su “drugi više udarali, a optuženi najmanje od svih”. Kako je kazao svjedok, Lušija mu je stavio nož pod grlo i udario ga nogom u potiljak. Njega i još jednog zatvorenika, prema svjedoku, odvezli su u Dom zdravlja, pa zatim u bolnicu u Zenici, pa u Kazneno-popravni dom (KPD), odakle je otišao na razmjenu. Drugi svjedok Amir Lušija, nekadašnji pripadnik Vojne policije ABiH, rekao je da je bio pritvoren zbog neposlušnosti, te da nije bio u prilici da vidi ili čuje da li je optuženi ili neko drugi maltretirao zarobljenike. “Čuli su se udarci, a u jednom momentu su se otvorila vrata. Čuo sam da je neko govorio: ‘Nisam ja.’ Izvedeno je jedno lice koje je bilo krvavo”, kazao je Lušija.Sud je suočio ova dva svjedoka. Čović je i dalje tvrdio da ga je Lušija udarao i stavio mu nož pod grlo, dok je Lušija negirao da se to desilo. Nastavak suđenja zakazan je za 9. oktobar.
