Bosanski Srbi “razbijali” BiH

g naroda, Srba, i uz kršenje ustavne zabrane preglasavanja na nacionalnoj osnovi.

Američki istoričar Donia je to odbacio, posvjedočivši da je referendum po principu “jedan čovek – jedan glas”, kao uslov za priznavanje nezavisnosti BiH, propisala Badinterova komisija u ime tadašnje Evropske zajednice (EZ), uzimajući u obzir protivljenje Srba izraženo na nacionalnom plebiscitu u novembru 1991. godine.

Mladićev branilac Branko Lukić uzvratio je da je upravo to pokazalo “dvostruke standarde” Evropske zajednice, koja je “unaprijed znala” ishod takvog referenduma, odnosno da će bosanski Srbi ponovo biti preglasani.

Ekspert Optužbe odgovorio je da je EZ pokušavala da “uvede red” u procese osamostaljivanja republika u bivšoj Jugoslaviji na principu većinskog glasanja.

Mladić, ratni komandant Vojske Republike Srpske, optužen je za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Odbrana Mladića tvrdila je da bosanski Srbi nisu mogli biti “separatisti”, kako je ih je nazvao Donia, zato što su željeli da ostanu u tadašnjoj Jugoslaviji.

Donia je, međutim, ostao pri iskazu da su bosanski Srbi, preko Srpske demokratske stranke (SDS), aktivno radili na razbijanju BiH.

Lukić je pitao zatim kako neko ko želi da ostane u državi može biti separatist, Donia je odgovorio da su uoči rata Muslimani i Hrvati imali težnju ka nezavisnosti BiH, a Srbi namjeru da se od takve BiH otcijepe.

Kao “primarni cilj” srpske strane, svjedok je naveo “ostanak u Jugoslaviji, zajedno sa Muslimanima i Hrvatima” u okviru BiH. Odvajanje od nezavisne BiH, po njegovim riječima, bilo je sekundarni cilj, kada je opstanak Jugoslavije postao nemoguć.

Težnja ka nezavisnosti Muslimana i Hrvata “pojačavala” je “separatističke” namjere bosanskih Srba, potvrdio je svjedok na sugestiju Odbrane.

Kada je u pitanju položaj Srba u Sarajevu, Donia je odbacio tvrdnju Lukića da im nije bilo dozvoljeno da napuste grad i da su “morali da kopaju rovove, da su bili korišteni kao živi štit, te pljačkani i nasumično ubijani”.

Donia je pojasnio da su Srbi koji su željeli da odu iz grada to mogli da učine, doduše uz “značajne prepreke”.

“Od 150.000 prije rata, na kraju sukoba u Sarajevu je ostalo ‘20.000 do 60.000’ Srba”, precizirao je Donia.

Mladićeva Odbrana tvrdila je i da su muslimanske snage, bez razloga i protivno dogovoru, napale kolonu JNA koja se povlačila iz kasarne u Tuzli i “ubile i spalile djecu”, odnosno “regrute od 18-19 godina”.

Negirajući to, Donia je sugerisao da ni na beogradskom suđenju tuzlanskom zvaničniku Iliji Jurišiću nije utvrđeno ko je izazvao incident. Potvrdio je, međutim, da je tada ubijeno između 34 i 47 vojnika, po različitim izvorima, i da nije čuo za žrtve na muslimanskoj strani.

Unakrsno ispitivanje Donije, Mladićev branilac okončaće u utorak, 27. avgusta.

Odbrana je ponovo zatražila od sudija da broj radnih dana, zbog Mladićeve bolesti, sa pet sedmično bude smanjen na četiri. Sudsko vijeće će naknadno donijeti odluku o tom prijedlogu.

Prošlog petka, suđenje je bilo prekinuto zato što je Mladiću, po riječima branioca Lukića, “utrnula” desna strana tijela usljed niskog krvnog pritiska. Ranije su sudije odbile zahtjev Odbrane za skraćivanje radne sedmice.