Tadiću pet godina za ubistvo logoraša

Vijeće je utvrdilo da je Tadić, kao pripadnik rezevnog sastava policije iz Prijedora, u julu 1992. godine došao u Omarsku i rekao čuvaru da mu dovede Sivca, kojeg je potom odveo iza “bijele kuće” i usmrtio hicem iz pištolja. 

Tijelo Sejada Sivca pronađeno je kasnije u masovnoj grobnici.

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Vesna Stanković-Ćosović kazala je da je Tužilaštvo u potpunosti dokazalo sve navode optužnice.

“Odbrana nije negirala da je Sivac bio zarobljenik i da je ubijen, ali su pokušali osporiti da ga je ubio Tadić i vrijeme smrti. Vijeće nije poklonilo vjeru svjedocima Odbrane jer su oni svoj iskaz iskonstruisali kako bi zaštitili optuženog”, rekla je Stanković-Ćosović.

Ona je obrazložila da je svjedokinja Jadranka Gavranović izjavila da je bila smještena sama u kupatilu u “bijeloj kući”, a drugi svjedoci su to negirali. 

Drugi svjedok Željko Mejakić, kako je rečeno, takođe je dao lažni iskaz, navodeći kako su on i Tadić tog dana bili u Prijedoru i da su tog poslijepodneva došli u logor Omarska, gdje su saznali da je odvedena grupa intelektualaca.

Vijeće je kao otežavajuću okolnost u obzir uzelo da Milorad Tadić nije pokazao kajanje za počinjeno krivično djelo.

“On je kao pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova, iako je bio vozač, nosio policijsku uniformu i trebao je da zaštiti sve građane. Kao olakšavajuće okolnosti uzeti su protok vremena, to da se ubistvo desilo u vrijeme oružanog sukoba, kao i da je Tadić porodični čovjek, otac dvoje djece”, rekla je sudija Stanković-Ćosović.

Na ovu presudu dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske.