Traume utiču na sjećanje

Radenković je tokom istražnog postupka dao nekoliko iskaza koji su se razlikovali u pojedinim dijelovima u vezi sa onim što je doživio tokom svog zarobljeništva u Maoči (općina Brčko). Odbrana Suljagića zatražila je da vještakinja Kravić-Prelić utvrdi vjerodostojnost njegovih iskaza, kao i da li se traumatski događaji mogu ispričati na različite načine više puta.

“Nisam primijetila elemente neiskrenosti i simuliranja prilikom obavljenih testiranja i razgovora s njim, ali je primjetan njegov veliki strah i gubitak identiteta, za šta on kao jedan od glavnih razloga smatra to što je iz mješovitog braka te da mikrotraume doživljene nakon rata utiču na njegov odnos prema ukućanima”, kazala je vještakinja Kravić-Prelić.

Ona je u nalazu navela da nema naznaka da Radenković boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), ali da u sebi potiskuje neku veliku traumu.

“Eventualne razlike u njegovom svjedočenju nisu rezultat njegove svjesnosti, jer njegova anksioznost i zbunjenost može utjecati na sve što on radi, ne samo na njegovo svjedočenje”, zaključila je vještakinja.

Kravić-Prelić je dodala da se nakon trauma bitni detalji doživljenog ne mijenjaju, a eventualne promjene u sjećanju mogu se odnositi na boju ili miris, a nikako na osobe ili aktere tog događaja.

Optuženima Guši i Suljagiću na teret se stavlja da su, kao pripadnici 108. motorizovane brigade ARBiH, 3. augusta 1994. godine u više navrata ispitivali zarobljenog Branka Radenkovića i pritom učestvovali u njegovom ponižavanju i fizičkom zlostavljanju.

Ulaganjem dodatnih materijalnih dokaza Odbrana optuženih okončan je dokazni postupak, a iznošenje završnih riječi zakazano je za 12. juli.