This post is also available in:
va”.
Odgovarajući na pitanja tužiteljice Caroline Edgerton, general Galić, kao svjedok Karadžićeve Odbrane, ostao je pri iskazu da korpus pod njegovom komandom nikada nije napadao civile, nego samo vojne mete u Sarajevu.
Generala Galića Haški tribunal je 2006. godine pravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog terorisanja stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada.
Karadžića, koji je tokom rata u BiH bio predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužnica tereti za teror nad civilima u Sarajevu.
Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljica Edgerton predočila je Galiću niz protesta koje mu je UNPROFOR ulagao zbog minobacačkih i snajperskih napada u kojima su civili u Sarajevu bili ubijani i ranjavani.
Galić je odgovarao da je takve informacije provjeravao kod podređenih komandi koje su ga izvještavale da su “uzvraćale na vatru” Armije BiH (ABiH) ili da uopšte nisu pucale.
Svjedok je negirao da su njegove snage sprovodile odmazdu nad civilima zbog napada ABiH na drugim prostorima, rekavši da je “vatra bila usmjerena na izvore vatre” u gradu.
Kako je kazao, protesti “plavih šljemova” nisu pružali dovoljno precizne informacije o incidentima i da je bilo “teško ispitati šta se sve događa” u gradu iz kojeg se njegovom korpusu suprotstavljalo “do 45.000” pripadnika ABiH.
Rekavši da je bilo “dosta tačnih izvještaja da je vatra bila prekomjerna” sa položaja SRK, svjedok je tvrdio da je zbog toga pokrenuo postupak za smjenjivanje dvojice podređenih oficira.
Osvrćući se na Galićevu tvrdnju da je na Čengić Vili u Sarajevu, gdje je u julu 1994. ranjen jedan 13-godišnji dječak, bilo jedinica ABiH, zastupnica Optužbe suočila je svjedoka sa iskazom njegovog oficira Blagoja Kovačevića, koji je, ranije svjedočeći u Karadžićevu odbranu, rekao da u toj četvrti nije bilo neprijateljske vojske, niti sukoba.
