This post is also available in:
Mihajlović, koji je tada bio privrednik, a od 1994. i predsjednik opštinske vlade, izjavio je da su Bijeljinu krajem marta 1992. napale muslimanske snage koje je organizovala i naoružala SDA.
Posvjedočio je da je vođstvo SDA blokiralo cijeli grad postavljajući brojne barikade i snajpere na zgrade.
Prema optužnici protiv Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, srpske paravojne snage, predvođene formacijom Željka Ražnatovića Arkana, početkom aprila 1992. su na silu preuzele vlast u Bijeljini i pritom ubile 48 Muslimana.
Mihajlović je Ražnatovića nazvao “velikim manipulatorom”, a povećan broj Muslimana koji su napuštali Bijeljinu prikazao je kao posljedicu dolaska srpskih izbjeglica iz drugih krajeva BiH i nemogućnosti vlasti da kontrolišu situaciju i spriječe incidente.
Svjedok je izjavio da nikada nije dobio niti dao naređenje da se nesrpsko stanovništvo deportuje, već da su, naprotiv, lokalne vlasti činile sve da zločine spriječe.
Potvrđujući da je u jesen 1995. vidio Karadžića kako u centru Bijeljine obavlja smotru Ražnatovićeve jedinice, Mihajlović je, međutim, rekao da to nije bilo planirano i da je Ražnatović, kao “vješt manipulator”, Karadžićev boravak u gradu iskoristio da “verifikuje svoj boravak na frontu” kod Sanskog Mosta.
Ražnatović, koga je Haški tribunal optužio za ratne zločine, ubijen je u Beogradu 2000. godine.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Catrina Gustafsson svjedoku je prikazala snimak na kojem Karadžić, poslije smotre, predaje odlikovanje Ražnatoviću, sugerišući da to pokazuje da je susret bio planiran.
Mihajlović je i dalje to negirao, ustvrdivši da niko nije mogao znati kada će Ražnatović biti u Bijeljini.
Svjedok je potvrdio da su u septembru 1992. u Bijeljini ubijene tri muslimanske porodice, rekavši da je taj “gnusan događaj cijela Bijeljina osudila”, ali je opovrgavao da je zločin “paravojnih formacija” bio planiran.
Upitan da li je kao počinilac označena “specijalna policijska jedinica Duška Malovića”, svjedok je odgovorio da jeste, ali da je ta jedinica “došla sa strane” i da je vlasti u Bijeljini nisu priznavale.
Odgovarajući na pitanje tužiteljke, Mihajlović je potvrdio i da je Vojkan Đurković, “u saradnji s Arkanom”, 1994. iz Bijeljine iseljavao i Muslimane koji to nisu željeli.
“On je kupio i one koji nisu htjeli da idu, a ne samo Muslimane koji su izrazili želju da napuste grad”, rekao je svjedok, naznačivši da su vlasti bile protiv toga i da su jednom naredile Đurkovićevo hapšenje.
Dodao je, međutim, da je Đurković do danas na slobodi, zato što “niko nije prijavio” to što je on radio.
Karadžić, koji je optužen za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva širom BiH, genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, sljedećeg svjedoka će pred sudije izvesti 21. marta.
