Članak

Jukić: Izdvajanje muškaraca

22. Februara 2013.00:00
Na suđenju za zločine počinjene na području Prozora, svjedok Tužilaštva BiH kazao je da ga je optuženi Željko Jukić prilikom protjerivanja iz sela Lapsunj u avgustu 1993. godine fizički maltretirao.

This post is also available in: English

Hamid Kmetaš potvrdio je da su 28. avgusta 1993. godine pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) upali u selo Lapsunj, odakle su sve bošnjačko stanovništvo protjerali u Ustiramu.

“Sve su pokupili. I žene i djecu i starce i vojno sposobne muškarce. Ubacili nas u kamione, spustili ceradu i istovarili u Ustirami”, kazao je svjedok, napomenuvši da je prilikom ulaska stanovništva u kamion vidio optuženog Jukića, koji je u jednom trenutku puškom udario njihovu komšinicu Đulu.

Kako je objasnio svjedok, Đula je, prije udarca puškom, tražila da joj Jukić pomogne pri utovaru torbe.

Kmetaš je ispričao da su ih po dolasku u Ustiramu vojnici HVO-a uputili u kolonu koja je trebalo da ih dovede do teritorije na kojoj je bila Armija BiH (ABIH). Kako je kazao, u koloni je s njim bila i njegova supruga, ćerka i roditelji.

“Mislio sam da ću se izvući, ali došao je Jukić. Bio je sa još jednim vojnikom, kojeg smo znali kao Celeta. Jukić me je uhvatio, opsovao mi balijsku majku, izveo iz kolone i vratio na mjesto gdje su bili izdvojeni vojno sposobni muškarci. Žena i roditelji su otišli u koloni, a ja sam završio u zarobljeništvu u Srednjoškolskom centru u Prozoru”, ispričao je Kmetaš.

Željko Jukić, bivši pripadnik HVO-a, optužen je da je 28. avgusta 1993. godine sudjelovao u prisilnom preseljenju bošnjačkog stanovništva iz opštine Prozor.

Svjedok Kmetaš je ispričao da su se, u trenutku kada su svi muškarci stajali i čekali da dođu po njih, pojavili Jukić i Cele, koji su pozvali muškarce da dođu do njihovog auta.

“Govorili su: ‘Hajde, balije, dođite da vidite kako smo ubili divlju svinju.’ Kada smo došli do auta, ja sam unutra vidio Kerima, sina našeg hodže. Kerim je bio psihički bolestan i zavezan je ležao u autu”, prisjetio se Kmetaš.

Kako je rekao, Jukić i Cele su se nakon toga odvezli negdje autom, te se nakon deset minuta čuo rafal. Kad su se vratili, kako je kazao Kmetaš, u autu nije bilo Kerima. Dodao je da niko ne zna šta se sa Kerimom desilo, te da do danas njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Kmetaš je napomenuo da je Jukić udarao muškarce koji su odvedeni u Srednjoškolski centar u Prozoru, te ih tjerao da maltretiraju jedni druge.

“Mene je tjerao da udaram dijete od 16 godina. Ja to nisam mogao, pa sam od njega dobijao batine”, kazao je Kmetaš i dodao da Jukića poznaje od prije rata, kad je još bio dijete.

Na današnjem ročištu svjedočio je i Dervo Kmetaš, sin svjedoka Hamida Kmetaša, koji se početkom avgusta 1993. godine krio u šumi u selu Kovačevo Polje. Nakon protjerivanja mještana iz Kovačevog Polja, u avgustu 1993. godine Hamid Kmetaš se predao vojnicima HVO-a.

“Bojali smo se za svoju sigurnost, zato smo se krili. Ja sam bio vojni obveznik, ali nakon protjerivanja stanovništva, odlučio sam da se predam”, kazao je Dervo Kmetaš, koji je potom zatvoren u Srednjoškolski centar.

Tokom unakrsnog ispitivanja napomenuo je da je Jukića znao još iz djetinjstva, jer su zajedno lopte igrali, te da ga je tokom rata vidio jednom u Prozoru, u maskiranoj uniformi. Kako je rekao, znao je da je Jukić bio pripadnik “Kinder voda” HVO-a.

Novo ročište zakazano je za 28. februar.

D.E.

Povezani članci

This post is also available in: English