This post is also available in: English
Banberry, koji je od aprila 1994. do maja 1995. bio službenik mirovnih snaga, posvjedočio je da je Vojska Republike Srpske (VRS), u okviru strategije odvajanja Srba od Bošnjaka i Hrvata, “neprekidno granatirala i snajperima napadala civile u Sarajevu”.
On je dodao da je VRS, napadima i ograničavanjem humanitarnih isporuka Sarajevu, “fizički i psihički terorisala civile”.
Čvrstu kontrolu nad vatrom VRS-a i pristupom humanitarnih konvoja gradu u svojim rukama držao je, prema svjedoku, optuženi Mladić zajedno sa tadašnjim predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem.
Mladić je optužen da je kao komandant Glavnog štaba VRS-a terorisao civile u Sarajevu, učestvovao u genocidu u Srebrenici i u još sedam opština, progonu Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Za iste zločine u Haagu se trenutno sudi i Karadžiću.
Banberry je tokom svjedočenja izjavio da su Mladić i Karadžić opsadu Sarajeva koristili kao sredstvo pritiska na vlasti BiH, odgovarajući pojačanim napadima i blokadom na ofanzive Armije BiH (ABiH) iz grada i na drugim ratištima.
Tu moć, kako je rekao svjedok, Mladić i Karadžić koristili su kao pregovarački ulog u mirovnim razgovorima, pritiskajući vlasti u Sarajevu i međunarodne posrednike da prihvate njihove zahtjeve.
Banberry je naglasio i da je Mladić u jednom susretu sa komandantom UNPROFOR-a Rupertom Smithom 1995. priznao da su “pojačani snajperski napadi” u Sarajevu odmazda “za srpske žrtve” pale tokom ofanzive ABiH kod Bihaća.
Odbrana Mladića unakrsno ispitivanje Banberryja nastaviće u petak, 8. februara.
R.M.
