This post is also available in:
Mićo Đukanović, koji je 1992. godine živio na području Nahoreva, ispričao je kako je, po dolasku u zgradu bolnice Jagomir, vidio zatvorene ljude, ali nikoga nije pitao zašto su zatvoreni.
“Čuo sam da je paravojska otjerala stanovništvo”, rekao je svjedok Đukanović, dodavši da je u Jagomir otišao kako bi izveo svog prijatelja Ismeta Gljivu.
Kazao je da se, po dolasku u Jagomir, obratio Ljubomiru Đokiću, ali da ne zna da li je on bio glavni u tom objektu. Svjedok je naglasio i da se s Đokićem “dogovorio da puste i jednog bolesnog momka” iz Jagomira.
Na pitanje Odbrane da li je pored bolnice sreo Gorana Sarića, Đukanović je kazao da nije.
Sarić je optužen da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Srpskoj opštini Centar u Sarajevu, učestvovao u napadu na civilno stanovništvo u Nahorevu, Poljinama i drugim sarajevskim naseljima.
Optužen je da je 19. juna 1992. godine naredio svim muškarcima u naselju Nahorevo da dođu u Mjesnu zajednicu, odakle je oko 100 Bošnjaka odvedeno i zatvoreno u zgradu bolnice Jagomir. Grupa od 11 zatočenika kasnije je ubijena na lokalitetu Skakavac.
Đukanović je naveo da je 1992. dežurao na liniji na području Nahoreva, a da nikada nije dobio rješenje da je pripadnik stanice policije.
Svjedok Zoran Todorović je kazao da je od aprila 1992. bio pripadnik rezervnog sastava policije, te da je dežurao na području Kromolja i bolnice Jezero.
“Sve do druge polovine aprila, tu je bio višenacionalni sastav. To prestaje tako biti kada je sa stepenica porodilišta otvorena vatra na naš punkt. Mislim da je taj incident bio razlog zbog kojeg su muslimani napustili naš sastav”, ispričao je Todorović.
Svjedok je rekao da za svoj angažman nije dobijao platu od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), te da se radilo o “samoorganizovanju”.
“Pripadnik SJB-a Centar sam bio tek kada sam se vratio s Pala 1993. godine”, pojasnio je Todorović.
Suđenje se nastavlja 11. februara.
S.U.
