Članak

Karadžić: Završeno i ostaje srpsko

18. Aprila 2012.00:00
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, vojni ekspert Richard Butler je kazao da je optuženi, kao bivši vrhovni komandant, bio ne samo obaviješten o toku napada Vojske Republike Srpske (VRS) na Srebrenicu u julu 1995. nego je i davao

This post is also available in: English

naređenja, uključujući i odobrenje da jedinice uđu u tadašnju enklavu pod zašitom Ujedinjenih nacija (UN).

Butler, koji je na osnovu stotina dokumenata VRS sačinio izvještaj o njenom lancu komande, posvjedočio je da je Karadžić bio “na vrhu” tog lanca kao “vrhovni komandant oružanih snaga Republike Srpske (RS)”, u kojima su, osim vojske, bile policija i teritorijalna odbrana.

Devet direktiva koje je tokom rata u BiH Karadžić izdao VRS-u, vještak je nazvao “političko-vojnim uputstvima sa najvišeg nivoa o tome kako voditi rat”. Ciljeve bosanskih Srba u Podrinju, prema Butleru, vjerno su odrazile Karadžićeve direktive broj četiri i sedam.

Direktivom broj četiri Karadžić je, u novembru 1992., naložio VRS-u da “neprijatelju nanese najveće moguće gubitke i primora ga da napusti područje, zajedno sa civilnim stanovništvom”.

Uz napomenu da je u to vrijeme u Podrinju još živio znatan broj Bošnjaka, Butler je ocijenio da je svrha Karadžićeve direktive bila da se “stvore uslovi za odlazak bošnjačkog stanovništva” pred ofanzivom srpskih snaga, što se početkom 1993. i dogodilo.

Dvije godine kasnije, u martu 1995., Karadžić je vojsci uputio Direktivu broj sedam, naređujući da “dobro promišljenim dejstvima stvori nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti” za bošnjačko stanovništvo u Srebrenici, bez nade u dalji život i opstanak u enklavi.

Karadžić, bivši predsjednik RS-a, optužen je za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka koje je VRS strijeljala u danima nakon što je 11. jula 1995. godine zauzela Srebrenicu. Na teret mu se stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim snajperisanjem i uzimanje vojnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Ekspert Optužbe, Butler je ocijenio da je Direktiva sedam bila potpuno u skladu sa krajnjim ciljem vrha bosanskih Srba – “definitivnim oslobađanjem doline Drine” od Bošnjaka i “eliminacijom zaštićenih zona” UN-a u istočnoj Bosni – Srebrenice, Žepe i Goražda.

“Opstanak bošnjačkog stanovništva značio bi da će ostati i njihova vojska, što je za bosanske Srbe bilo neprihvatljivo”, kazao je Butler.

Da je Karadžić bio neposredno i pravovremeno informisan i uključen u napad VRS-a na Srebrenicu, tužioci su dokazivali citiranjem njegovog razgovora sa tadašnjim komandantom Drinskog korpusa VRS-a generalom Milenkom Živanovićem vođenim prvog dana operacije, 6. jula 1995. godine.

Snimak tog razgovora pronađen je u beogradskom stanu porodice generala Ratka Mladića tokom pretresa koji je u februaru 2010. sprovela srpska policija. Mladić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH. Njegovo suđenje u Haškom tribunalu bi trebalo započeti 14. maja.

U razgovoru, Živanović je informisao Karadžića da je sproveo neposredni zadatak zauzimanja visova oko Srebrenice. Karadžić ga je uputio da može dobiti pojačanja od MUP-a RS-a ukoliko ih zatraži preko Glavnog štaba VRS-a. Na kraju razgovora, Karadžić izdaje naređenje Živanoviću: “Punom parom naprijed”, tražeći da taj nalog prenese i tadašnjem načelniku štaba Drinskog korpusa VRS-a Radislavu Krstiću, koji je neposredno komandovao napadom na Srebrenicu. Radislav Krstić je 2004. u Haškom tribunalu osuđen na 35 godina zatvora.

“Kao vrhovni komandant, Karadžić se nije ograničavao na prijem informacija o dejstvima VRS-a, nego je imao i koristio mogućnost da pozove komandante na terenu da bi dobio nova obavještenja i izdao im direktna uputstva. On je angažovani učesnik u ovom procesu i ima detaljno znanje o događajima u Srebrenici, ali i na drugim ratištima”, prokomentarisao je bivši američki oficir Butler.

Tužilac Julian Nicholls je u sudnici citirao i dokument kojim je 9. jula 1995., na upit generala Zdravka Tolimira, tadašnjeg glavnog sigurnosno-obavještajnog oficira Glavnog štaba VRS-a, Karadžić odobrio “odlučujući napad” i “zauzimanje Srebrenice”.

“GŠ VRS-a dobio je odobrenje vrhovnog zapovjednika Karadžića da nastavi sa ofanzivom i zauzme Srebrenicu”, naglasio je vještak Butler.

Tužilac Nicholls prikazao je i mapu napada na Srebrenicu na kojoj je 12. jula, nakon što je VRS zauzela enklavu, njen komandant Ratko Mladić napisao: “Završeno. Ovo je sad srpsko i ostaje srpsko.”

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno 18. aprila.

R.M.

This post is also available in: English