Članak

Suđenja za ratne zločine nisu brakorazvodne parnice

27. Marta 2012.15:26
Suđenja za ratne zločine nisu privatni sporovi da bi ih trebalo zaštiti od javnosti, već procesi na kojima treba da se utvrdi šta se i zašto dogodilo, te ko je za to odgovoran, izjavio je Mirko Klarin, direktor agencije SENSE, koja prati suđenja u Haškom tribunalu.

This post is also available in: English (English)

“Suđenja za ratne zločine nisu brakorazvodne parnice ili sporovi rodbine oko nasledstva u kojima je potrebno zaštititi ‘privatnost’ stranaka, jer ‘stranke’ u slučaju ratnih zločina nisu samo optuženi i njihove žrtve, već svi mi – društvo, zajednica u celini”, istakao je Klarin.

On je ovo rekao komentarišući odluku Suda BiH prema kojoj javnost više neće biti u prilici da u elektronskim medijima vidi i čuje svjedočenja sa suđenja, uključujući i ispovijesti žrtava.

“Svrha suđenja za ratne zločine nije samo da se kazne krivci, već i da se utvrdi šta se i zašto dogodilo i koji su pojedinci za to odgovorni, kako krivica za počinjene zločine ne bi ostala kolektivna: ‘srpska’, ‘hrvatska’ ili ‘bošnjačka’”, pojasnio je Klarin.

Dodao je da to nije moguće bez što kompletnijeg uvida u ono sto se u sudnici događa, kaže ili pokaže.

“Optužnice i presude su samo polazne i završne tačke jednog dugog procesa u kojem je najbitnije i najinteresantnije ono što se događa između, na suđenju – iskazi svedoka i žrtava, priznanja optuženih, svedočenja takozvanih insajdera, prezentacija forenzičkih i drugih dokaza – što sve zajedno omogućava medijima da rekonstruišu događaje u središtu sudskog postupka”, kazao je Klarin.

Odnos Tribunala prema medijima, kako je Klarin rekao, omogućava agenciji SENSE da to i postigne, mada bi “bili srećniji kada bi bilo manje zaštićenih svjedoka i zatvorenih sjednica”. Klarin je objasnio i zbog čega je bitno imati tonski i videozapis suđenja.

“Za televiziju sam se opredelio upravo zato što sam se izveštavajući sa suđenja u Haagu osetio nemoćnim da rečima prenesem sve emocije i svu dramatičnost onoga što sam video i čuo u sudnici. Slika i živa reč žrtve, svedoka i optuženih su nezamenljivi elementi medijske rekonstrukcije događaja o kojima se govori u sudnici. Oni takve rekonstrukcije čine autentičnim, uverljivim, vrednim pamćenja i samim tim efektnijim”, obrazložio je Klarin.

Sud BiH je u petak, 23. marta, saopštio da je donio Pravilnik o ostvarivanju pristupa informacijama pod kontrolom suda i saradnji sa zajednicom, po kojem mediji sa suđenja mogu dobiti samo deset početnih minuta snimka sa suđenja u audio ili video formi. Taj početni dio ročišta uglavnom zauzima predstavljanje stranaka, uvođenje svjedoka, polaganje zakletve i slična proceduralna pitanja.

This post is also available in: English (English)