Karadžić: Zločin uzrokovan mržnjom

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka optužbe Momira Nikolića, Karadžić je sugerisao da su masovna ubistva Bošnjaka poslije pada Srebrenice u julu 1995. godine bila uzrokovana napadima Armije BiH (ABiH) iz enklave na Vojsku Republike Srpske (VRS) i okolna srpska sela sa brojnim žrtvama od 1993., koje je nazivao “terorističkim akcijama”.

Nikolić, koji je u to vrijeme bio načelnik za bezbjednost Bratunačke brigade VRS-a, potvrdio je da su napadi bošnjačkih snaga iz enklave pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN) bili stalni.

Upitan od sudija koja je relevantnost dugotrajnog ispitivanja svjedoka o događajima iz 1993. godine, Karadžić je odgovorio da želi da utvrdi “šta je postavilo osnovu za ponašanje pojedinaca, grupa, a možda i komandi” unutar srpskih snaga u julu 1995., “ne da bismo ga opravdali nego da bismo ga razumjeli”.

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant VRS-a, optužen je za genocid nad više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i progon hiljada žena i djece iz Srebrenice. Na teret mu je stavljen i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, kao i granatiranje Sarajeva, te uzimanje međunarodnog osoblja za taoce.

Nikolić (56) pred Tribunalom 2003. godine priznao je krivicu za progon Bošnjaka iz Srebrenice i osuđen je na 20 godina zatvora, a kaznu izdržava u Finskoj. Do sada je svjedočio na više haških procesa protiv oficira VRS-a optuženih za genocid i druge zločine nad srebreničkim Bošnjacima.

Tokom svjedočenja koje je započelo u ponedjeljak, 13. februara, Nikolić je kazao da su mu najviši oficiri VRS-a, uključujući i komandanta Ratka Mladića, neposredno poslije pada Srebrenice nagovijestili da će svi bošnjački muškarci biti pobijeni. Nikolić je potvrdio da se to i desilo rekavši da je nad srebreničkim Bošnjacima počinjen “stravičan zločin”.

Ispitujući svjedoka, Karadžić je tvrdio da je VRS 1993. mogla da zauzme Srebrenicu, ali da je on to spriječio naredivši prekid ofanzive. Nikolić je to potvrdio.

Optuženi je dokumentom srebreničkih vlasti s početka 1994. godine dokazivao da su one namjerno “prikazivale broj muslimana u enklavi većim radi dobijanja humanitarne pomoći koju je uzimala ABiH”. Po dokumentu, u januaru 1994. u Srebrenici je bilo oko 37.000 stanovnika, a vlasti su međunarodnim organizacijama prenosile da ih je 45.000.  “To je 8.000 više”,  kazao je Karadžić.

Nikolić je rekao da je, po njegovoj tadašnjoj procjeni, u Srebrenici bilo “između 40.000 i 45.000” stanovnika. Svjedok je prihvatio Karadžićevu sugestiju da je to bio najveći broj stanovnika u enklavi, koji se do jula 1995. mogao samo smanjivati.

“Poslije proglašenja Srebrenice zaštićenom zonom 1993. godine nije bilo masovnih dolazaka u grad. Znam da je početkom 1994. godine iz enklave u organizovanim konvojima otišlo 3.000 do 4.000 ljudi”, kazao je Nikolić.

On je rekao i da je tačno da je u maju 1995. ABiH iz Srebrenice “planirala” napad u cilju proširenja enklave, spajanja sa snagama u Kladnju i Tuzli i “poraza srpskih snaga”.

Karadžić je tokom ispitivanja nastojao da opovrgne navod tužilaštva da su srpske vlasti i vojska sprječavale ulazak humanitarnih konvoja u Srebrenicu. Pozivajući se na dokument o ruskom humanitarnom konvoju, tvrdio je da je u enklavu krajem maja 1995. dopremljeno 53 tone hrane. Nikolić je potvrdio da to piše u dokumentu, ali da nije navedeno da li je konvoj ušao u Srebrenicu.

Unakrsno ispitivanje Nikolića, Karadžić će nastaviti 15. februara ove godine.

R.M.