Nešković i Ilić: Zatraženo vraćanje u pritvor

Erik Larson, tužilac Tužilaštva BiH, u obrazloženju prijedloga za određenje pritvora za Neškovića rekao je da postoji mogućnost bjekstva optuženog, te da bi zbog njegovog boravka na slobodi moglo doći do uznemirenja javnosti i narušavanja javnog reda i mira. 

Odbrana Neškovića usprotivila se ovom prijedlogu smatrajući ga neosnovanim.

“Određene su mu mjere zabrane, čime se isključuje mogućnost bjekstva. Nešković je državljanin BiH i oduzeta su mu dokumenta. Nije pokazao namjeru prelaska granice”, kazala je Vesna Tupajić-Škiljević, braniteljica optuženog.

O ovom prijedlogu Sudsko vijeće će odluku donijeti naknadno.

Mjere koje su izrečene Neškoviću uključuju zabranu napuštanja mjesta boravišta, kao i zabranu putovanja van granica BiH, oduzimanje svih važećih dokumenata, te zabranu kontaktiranja sa određenim osobama, kao i svakodnevno javljanje u policijsku stanicu.

Uz Neškovića, Tužilaštvo BiH tereti i Zorana Ilića da su, kao pripadnici Centra za obuku “Jahorina” Specijalne brigade policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), 13. i 14. jula 1995. godine učestvovali u zarobljavanju muškaraca Bošnjaka, koji su u grupama odvođeni u Zadrugu u Kravici (općina Bratunac), gdje su pogubljeni.

Optuženi Nešković je, kako je navedeno u optužnici, naredio dvojici njemu poznatih pripadnika Centra da ubiju dva zarobljena muškarca Bošnjaka, što su oni i učinili.

Prema optužnici, Ilić je, pucajući iz automatskog oružja u gomilu tijela prethodno strijeljanih zarobljenika, vršio “provjeravanje” da li je neko od njih preživio.

U nastavku suđenja tužilac Larson je u sudski spis uložio oko 65 materijalnih dokaza, kojima pokušava dokazati postojanje širokog i sistematičnog napada na civile Srebrenice u julu 1995. godine.

Među uloženim dokumentima je, između ostalog, i Direktiva 7, koju je izdao Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, a koja se odnosi na Srebrenicu.

Direktiva 7 je uključivala osmišljene borbene aktivnosti Vojske Republike Srpske (VRS) u cilju stvaranja nesigurnosti, “bez nade za daljnji opstanak i život mještana u Srebrenici”.

Karadžiću se u Haškom tribunalu sudi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Prema optužnici, on je bio član udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s teritorija na koje su Srbi polagali pravo.

Tužilac Larson je, uz fotografije skladišta u Kravici na kojima se mogu vidjeti tragovi krvi, uložio i obiman broj dokaza o nestalim osobama iz Srebrenice kojima želi potkrijepiti prirodu napada na taj grad.

Miloš Perić, branilac optuženog, prigovorio je na relevantnost većine uloženih dokaza smatrajući da se uloženom dokumentacijom ne dokazuje široki i sistematični napad usmjeren prema civilima. Tupajić-Škiljević uložila je prigovor relevantnosti na neku dokumentaciju Tužilaštva.

Nastavak suđenja zakazan je za 4. oktobar ove godine, kada će tužilac Larson nastaviti sa uvođenjem materijalnih dokaza.