This post is also available in:
Nenad Andrić, nekadašnji pripadnik Prve čete Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, kazao je da je 12. jula 1995. godine njegova četa raspoređena duž puta između Sandića i Konjević Polja “radi nesmetanog prolaska vozila” i “opasnosti od naoružanih grupa muslimana” koje su se kretale kroz šumu.
“Bilo je mirno kad smo došli. U toku noći se čula pucnjava, a oko četiri sata odjeknula je jaka eksplozija iz šume. Ja sam ranjen, kao i još dvojica kolega, a jedan je poginuo”, rekao je Andrić i dodao da su rane zadobili od metaka.
Andrić je svjedočio u korist Odbrane prvooptuženog Duška Jevića, kojem se zajedno sa Mendeljevom Đurićem, Goranom Markovićem i Neđom Ikonićem sudi za učešće u prisilnom preseljenju bošnjačkog stanovništva s područja Srebrenice, te ubistvima više od 1.000 muškaraca u Kravici u julu 1995. godine.
Prema optužnici, Jević je bio komandant Centra za obuku na Jahorini, jedinice u sastavu Specijalne brigade policije Republike Srpske, Đurić i Ikonić komandiri četa u ovoj jedinici, a Marković komandir jednog od vodova.
Nedeljko Sekula, drugi svjedok Jevićeve Odbrane i bivši pripadnik Drugog odreda Specijalne brigade policije, rekao je da je njegov odred početkom jula 1995. godine bio na području Srednjeg, u blizini Sarajeva, ali da nije imao nikakvih informacija o planovima za odlazak pripadnika ove jedinice na područje Bratunca i Srebrenice.
Sekula je rekao da je 11. jula 1995. godine iz Srednjeg otišao posjetiti majku na dva dana, te da je dva dana kasnije došao u Sandiće, gdje je zatekao kolege iz minobacačkog voda kojem je i sam pripadao.
“Minobacači nisu bili u borbenim položajima. Rekli su im da tu čekaju. Poslije su nam rekli da trebamo u Konjević Polje”, kazao je Sekula, dodavši da su pripadnici odreda konkretne zadatke dobijali na terenu i da nisu unaprijed obavještavani o planovima.
Suđenje će biti nastavljeno u četvrtak, 28. aprila 2011.
