This post is also available in: English
Alkić je na suđenju četvorici optuženih za zločine nad bugojanskim Hrvatima svjedočio u korist Odbrane Enesa Handžića, za kojeg je kazao da je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. motorizovane brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
“O zarobljavanju i predaji jedinica Hrvatskog vijeća obrane (HVO) čuo sam od drugih ljudi, a ne na brifinzima brigade. Nisam se posebno ni interesovao za te ljude jer sam iz Donjeg Vakufa i ne poznajem ih”, kazao je Alkić.
Handžić je, zajedno s Nisvetom Gasalom, Musajbom Kukavicom i Senadom Dautovićem, optužen za zločine počinjene tokom 1993. i 1994. godine nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a koji su bili zatočeni u različitim objektima na području Bugojna.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Handžić je bio pomoćnik načelnika za bezbjednost 307. motorizovane brigade ABiH.
Svjedok Alkić je ispričao da je bio prisutan u Marksističkom centru kada se izvjesni “Ćeso” sa sabljom ili velikim nožem u ruci obraćao zarobljenicima.
“Zarobljenici su sjedili naslonjeni na zidove, a Ćeso im je plačući objašnjavao da mu je neko iz HVO-a ubio sina i da će ih zaklati”, kazao je Alkić, istaknuvši da je uspio izvesti Ćesu iz Marksističkog centra a da se nikome ništa nije desilo.
Svjedok tvrdi da je zarobljenika – koji, prema njegovom kazivanju, nisu bili civili – u Marksističkom centru moglo biti 50 ili više. Kako je kazao, saznao je da su korišteni kao radna snaga, ali mu nije poznato na kojem području.
Također, Alkić je istakao da nije imao saznanja da su neki zarobljenici hrvatske nacionalnosti nestali, osim što je to nekada u septembru ili oktobru 1993. godine “čuo od ljudi na ulici”.
“Okolina u kojoj sam radio nije to znala. Nisam se ni interesirao. Nisam imao kontakta sa zatvorom”, kazao je svjedok, dodavši da je poznanika iz Gornjeg Vakufa obilazio u bolnici, ali da mu je rekao da ga niko nije premlaćivao.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. juli 2010. godine, kada će biti saslušana tri svjedoka Odbrane.
