Vladimir Šantić, haški osuđenik, pred Sudom BiH u Sarajevu je, kao svjedok Odbrane na suđenju za zločin počinjen u Vitezu, kazao da su civili bili privođeni na “uređenje crte”, na osnovu naredbe koju su “mogli izdati Tihomir Blaškić ili Mario Čerkez”.
“Za Antu Kovaća znam da je bio pripadnik Brigadne vojne policije, te njen zapovjednik, ali ne znam u kom periodu. Ja sam bio zapovjednik jedne od postrojbi Vojne policije, ali nisam mogao Kovaću izdavati naredbe”, rekao je Šantić.
Šantića je Haški tribunal, zbog zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini, osudio na 18 godina zatvora, ali je na prijevremenu slobodu pušten 9. februara ove godine.
Tužilaštvo BiH tereti Antu Kovaća da je, kao zapovjednik Brigadne vojne policije Viteške brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), sudjelovao u hapšenju i zatvaranju Bošnjaka u objekte na području općine Vitez – Dom kulture, kinosalu i SDK – a optužen je i za silovanje dviju žena.
Zapovjednik Viteške brigade HVO-a 1993. godine bio je Mario Čerkez, kojeg je Haški tribunal osudio na šest godina zatvora zbog zločina počinjenih u Vitezu. Nakon odsluženja kazne, oslobođen je u decembru 2004. godine.
Tihomir Blaškić, nekadašnji zapovjednik Operativne zone Središnja Bosna, također je osuđen pred Haškim tribunalom, na devet godina zatvora, za zločine počinjene na području Lašvanske doline.
Na početku svjedočenja, Šantić je potpisao izjavu u kojoj navodi da neće svjedočiti dok se Mario Čerkez ne pojavi pred sudom. Nakon upozorenja Sudskog vijeća, Šantić je odgovorio na nekoliko pitanja.
U aprilu i maju 1993. godine, kada su, prema optužnici, hapšeni i zatvarani civili Bošnjaci na području Viteza, Šantić je, kako je kazao, bio “na drugom mjestu” te “ne zna da li je bilo privođenja”.
“Od 16. aprila do 9. maja 1993. godine, civile je mogla privoditi Vojna policija, ali pod zapovjedništvom zapovjednika brigade Marija Čerkeza”, kazao je Šantić.
Za Kovaća je svjedok rekao da ga je samo jedanput vidio, i to u augustu 1993. godine, kada su neki vojnici HVO-a napali ranjenika bošnjačke nacionalnosti koji se nalazio u ratnom Domu zdravlja Vitez. Šantić je istakao da mu je Kovać pomogao da rastjeraju te vojnike, pa su ranjenika, koji je primao infuziju, odveli u zatvor u Kaoniku.
Brigadna vojna policija Viteške brigade, ispričao je svjedok, mogla je privoditi “bojovnike koji se nisu odazivali obavezama i zatvarati ih u zatvor u Kaoniku”, te su njeni pripadnici “osiguravali mjesto komande”.
Na ovom ročištu je kao svjedok saslušan i optuženi Ante Kovać. On je na suđenju 26. novembra prošle godine davao iskaz u svoju korist, ali je zahtijevao da to ponovno uradi, jer “neke stvari nije rekao prilikom saslušanja”.
“Nisam razgovarao s tadašnjim advokatima o mom svjedočenju. A i u istrazi advokat koji me je tad branio, Nikica Gržić, savjetovao me je da se branim šutnjom, pod ubjeđenjem da ću izići iz pritvora”, kazao je Kovać.
Kovaća su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili 30. januara 2008. godine, i od tada se nalazi u pritvoru.
Tokom direktnog ispitivanja, Kovać je kazao da je na mjesto zapovjednika Brigadne policije došao nakon operacije koju je imao 14. maja 1993. godine. Kao dokaz pokazali su i ljekarsku potvrdu.
“Rješenje o postavljenju za zapovjednika Brigadne policije nisam dobio. Prije mene zapovjednik je bio Ivo Petrović, koji se posvađao nešto s Čerkezom”, kazao je Kovać, dodavši da je nakon operacije požurio da se vrati u Brigadnu policiju jer je bilo “puno prijatelja muslimana kojima je htio da pomogne”.
“Moj nadređeni”, kazao je Kovać, “bio je Mario Čerkez.” Naredbe od njega, kako je rekao, najviše je dobivao usmeno.
“Nisam izdao zapovijed da se privode civili. Mario Čerkez je to naredio”, kazao je Kovać, istaknuvši da želi da se na ovom suđenju sasluša Čerkez kako bi on dokazao da je nevin.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. juni 2009. godine.
