Tužilaštvo BiH započelo je s izvođenjem materijalnih dokaza čitajući pisane iskaze triju svjedoka s kojima su razgovor obavili istražitelji Tribunala u Haagu.
Nakon čitanja iskaza, Odbrane četvorice optuženih za zločine nad Hrvatima u Bugojnu nisu se protivile njihovom uvrštavanju u spis, ali su zatražile da se svjedoci pozovu na jedno od narednih ročišta kako bi mogli biti unakrsno ispitani.
Nisvet Gasal, Musajb Kukavica, Enes Handžić i Senad Dautović optuženi su za zločine nad Hrvatima koji su tokom 1993. i 1994. godine bili zatočeni u garažama u Bugojnu, Salonu namještaja, Gimnaziji i logoru na stadionu “Iskra”.
Tužilaštvo tereti Gasala i Kukavicu kao odgovorne za funkcionisanje logora “Iskra”, dok su Handžić i Dautović, bivši pripadnici Armije BiH, optuženi za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.
U iskazu svjedoka Tomislava Mikulića, bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), navodi se da je nakon njegovog zatočenja 18. jula 1993. godine, odveden u Osnovnu školu “Stipo Đerek”, gdje su ga “stalno tukli i opljačkali pripadnici Armije BiH”.
U Mikulićevoj izjavi stoji da je u logoru na stadionu “Iskra”, gdje je doveden 17. augusta 1993. godine, zatekao “životne uvjete bez grijanja ili ljekara, a gdje su batine bile dio zatvoreničke svakodnevnice”.
Mijo Marjanović, čiju je izjavu Tužilaštvo također pročitalo, uhapšen je u julu 1993. godine u kući pokojnog Tome Ivkovića, i odveden “od strane vojnih policajaca” u podrum Gimnazije u Bugojnu.
“Uveli su me u sobu, zvali su me ustašom i potom udarali – šakama, gumenim palicama i puškama, a kada sam pao na pod, samo su nastavili da me udaraju. Ne znam koliko je to trajalo”, navodi se u izjavi.
Prema ovom iskazu, Marjanović je na stadion “Iskra” stigao “u toku augusta 1993. godine”, odakle je vođen na prinudne radove na prvu liniju, te “izvođen na ture premlaćivanja”.
“Dvojica stražara su me odveli na tribinu i postavili su mi par besmislenih pitanja. Pošto nisam znao odgovor na njih, počeli su me tući po cijelom tijelu šakama i nogama, i brzo sam pao, ali oni su samo nastavili”, navodi se u Marjanovićevoj izjavi.
Tužilaštvo je pročitalo i izjavu Marka Krajinovića, koji je 25. jula 1993. godine odveden u zgradu starog samostana u Bugojnu, gdje je bio zatvoren u “teškim uslovima”. Sredinom augusta, kako je navedeno, prebačen je na stadion “Iskra” i smješten ispod tribina.
“Uslovi na tom stadionu bili su gori od svega što sam do tada doživio”, stoji u Krajinovićevoj izjavi.
U januaru 1994. godine, naveo je svjedok, prebačen je u prostorije “BH banke”, gdje je “proveo 36 dana torture”.
“Jedne večeri izveli su nas stražari na hodnik i, prije nego što su nas počeli tući, naredili su meni i Ivi da međusobno seksualno općimo, ali mi nismo htjeli. To ih je jako razljutilo pa su nas svi udarali. To je bilo najgore, nestali smo pod udarcima”, kazao je Krajinović.
Prema navodima optužnice, zatočeni Hrvati su odvođeni te mučeni u prostorijama “BH banke” u Bugojnu, u kojoj je bila smještena Vojna policija.
Naredno ročište zakazano je za 27. maj 2009. godine.
