Zaštićeni svjedok S-4 kazao je da je kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) bio na položajima kada je 26. januara 1993. počela pucnjava. Naveo je da je akcija trajala sat i da su onda počeli pregovori.
Prema njegovim riječima, pregovarali su njihov komandant Zvonko Rajić i Šerif Patković. Ispričao je da je Patković tražio da Rajić skine pancir, a potom i krunicu, što on nije htio učiniti, te mu je Patković skinuo.
“Zvonko bježi prema šumi”, prisjetio se S-4, dodajući da su na njega pucali i da je Patković naredio da ga donesu.
Svjedok je sa drugim pripadnicima HVO-a otišao do Rajića, koji je, kako je naveo, krvario i bio živ, te su ga donijeli do Patkovića.
“Kad smo ga spustili, udario ga je Šerif Patković nogom u glavu i uzeo škorpion i pucao”, rekao je svjedok, dodajući da je to posmatrao s pet metara udaljenosti.
Ispričao je da je njemu i drugim pripadnicima HVO-a Patković tražio lične karte, te da su svezani i odvedeni. Kazao je da su poslije komentarisali da su oni mogli biti pobijeni.
“Ja sam mu zahvalan što nas nije pobio, ali ono što je učinio neka odgovara”, rekao je S-4.
Potvrdio je da tada nije poznavao Patkovića, a da je za njega čuo nakon što je pušten iz zatvora, i da mu je Rajićeva supruga pričala kako je dolazio čovjek koji se predstavio kao Šerif Pavković i kazao da joj je ubio supruga.
Svjedok je tužiteljici Sanji Jukić rekao da mu je i Rajić, kada je bio ranjen, šapnuo da je to Šerif Patković. Kazao je da to nije rekao prilikom davanja izjave Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, jer se bojao pošto nije bio zaštićen.
Braniteljica Lejla Terzimehić kazala je da svjedok u iskazu iz 2021. nijednom riječju nije spomenuo Patkovića, navodeći kako je govorio da je jedan vojnik prišao Zvonku Rajiću i skinuo mu krunicu.
“Jest, tek sam poslije saznao”, rekao je S-4, ponavljajući da je kazao da ga nije poznavao, ali da je poslije razgovarao sa Rajićevom suprugom.
U iskazu koji je predočila braniteljica, svjedok je naveo da su morali gledati u zemlju i da nisu smjeli gledati u vojnika koji je pucao. Svjedok je rekao da je vidio ko je pucao iako se bojao za vlastiti život.
Terzimehić je predočila i druge razlike u iskazima koje se odnose na mjesto gdje je svjedok bio kada je počela akcija, kao i kretanje prema školi u Lašvi i vraćanje. Svjedok je ostao pri navodima koje je iznio na suđenju.
Na dodatna pitanja tužiteljlice, S-4 je ponovio da mu je Rajić šapnuo kako se zove taj vojnik.
Patković je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. januara 1993. zauzela selo Dusina – ubio lokalnog komandanta HVO-a Zvonka Rajića, koji je ležao ranjen na zemlji.
Nastavak suđenja je 28. novembra.
