Đukić: Rikošetirana granata

Sudsko vijeće saslušalo je Manojla Milovanovića, posljednjeg svjedoka na suđenju Novaku Đukiću, čime je okončan dokazni postupak.

Milovanović, koji je tokom rata bio zamjenik Ratka Mladića, tadašnjeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), za kojim godinama traga Tribunal u Haagu, kazao je da nikada nije postojao plan da se zauzme Tuzla, te da pretpostavlja kako se granata koja je pala na Kapiju mogla “rikošetirati” kada je granatiran Aerodrom Dubrave.

“Granatiran je aerodrom u Tuzli, a granatiranje Tuzle je moglo biti samo rikošet”, kazao je svjedok, dodavši da bi se u tom slučaju radilo o granati kalibra 76 mm.

Prema navodima optužnice, Đukić, bivši komandant Taktičke grupe Ozren VRS-a, 25. maja 1995. godine naredio je podređenoj jedinici da iz topova kalibra 130 mm granatira Tuzlu. Toga dana je u dijelu grada zvanom Kapija poginula 71 osoba, a više od 200 je ranjeno.

Milovanović je ispričao da je 25. maja 1995. godine NATO bombardovao položaje VRS-a, te da su toga dana njihove snage bile usmjerene u odbrambena dejstva.

“Čitav taj dan mi smo bili okupirani odbranom od napada NATO-a. Svi napori su bili u odbrani, a domaćim neprijateljima smo se suprotstavili samo tamo gdje smo bili napadnuti”, ispričao je Milovanović.

Istog dana, kako se prisjetio ovaj svjedok, UNPROFOR je u Živinicama i Tuzli proglasio “crvenu uzbunu” koja znači “spremnost za otvaranje vatre”.

“Ako je UNPROFOR dao crvenu uzbunu, kako je dozvoljeno uopšte kretanje civila po gradu? Tuzla je veliki grad i oni su sami morali preduzimati mjere zaštite stanovništva. Ja nemam pravo da tvrdim da do tog granatiranja nije došlo, ali nisam siguran da je utvrđeno ko je to uradio”, kazao je svjedok.

Milovanović je, kako je rekao, za granatiranje Tuzle saznao iz medija i to nakon rata, kada se obilježavala godišnjica ovog događaja.

“Čuo sam da nijedna granata ne može nanijeti te gubitke. Nemoguće je da jedna eksplozija ubije 71 čovjeka. Nije moje da komentarišem, ali bi trebalo dobro provjeriti šta je eksplodiralo na Kapiji toga dana”, istakao je.

Upitan da li je, kao odgovor na bombardovanje NATO-a, VRS napala zaštićene zone, uključujući i Tuzlu, svjedok je rekao da “ne može ni potvrditi, ni negirati”, ali da zna da je VRS vršila odmazdu prema UNPROFOR-u, a ne prema neprijatelju.

“Ne znam da je neko od naših tukao bezbjednosne zone. Naše jedinice su imale smjernice da ne otvaraju vatru kako ne bi otkrile položaje i automatski se pretvorile u metu. Ne mogu da garantujem da neko nije otvorio vatru, ali ukoliko je postojala takva naredba, Mladić je to trebao izdati preko mene”, objasnio je svjedok.

Svjedok je potvrdio da je Đukić bio komandant Taktičke grupe koja je bila smještena na planini Ozren, ali je istakao da je bio iznenađen što je on postavljen na tu funkciju.

“Bilo mi je čudno jer je on po funkciji bio oficir bezbjednosti. Nije primjereno. On nije bio vojnik, nego specijalista po drugim pitanjima koja nemaju veze s frontom”, pojasnio je Milovanović.

Iznošenje završnih riječi Tužilaštva i predstavnika oštećenih zakazano je za 19. maj 2009. godine.