Sjećanje na “Predine vukove”

Državno tužiteljstvo okončalo je dokazni postupak protiv Predraga Kujundžića zvanog Predo, optuženog za niz zločina počinjenih na području općine Doboj tokom 1992. godine.

Odbrana je predložila saslušanje velikog broja svjedoka, koje će početi 16. oktobra 2008.

Prema navodima optužnice, Kujundžić je komandovao jedinicom “Predini vukovi”. Na teret mu se stavljaju ubistva, progoni, fizičko i psihičko zlostavljanje civila Hrvata i Bošnjaka koji su bili zatočeni u “Perčinom disku” i drugim objektima u Doboju.

Uhapšen je 10. oktobra 2007. godine, od kada se nalazi u pritvoru “zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke”.

“Primili smo anonimno pismo od grupe građana iz Doboja o pokušajima zastrašivanja i podmićivanja svjedoka. Jedan od svjedoka je rekao kako mu je telefonom prijetila nepoznata osoba govoreći da će zapamtiti ko su ‘Predini vukovi’”, kazala je tužiteljica Božidarka Dodik.

Kujundžić je nekoliko godina bio na listi osoba koje su se sumnjičile za pomaganje u bijegu haškom optuženiku Radovanu Karadžiću, zbog čega mu je od 2003. onemogućen ulazak u zemlje članice EU-a i SAD.

Među četrdesetak svjedoka Optužbe koji su govorili o stradanjima u Doboju, saslušan je i Mirsad Tokača, predsjednik nevladine organizacije Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC) iz Sarajeva, koji je rekao kako su mnogi svjedoci sa kojima su pričali spominjali “Predine vukove” kao učesnike u zločinima na području Doboja.

Svjedoci Tužiteljstva govorili su o odvođenju muškaraca iz sela Bukovačke Čivčije u logor “Perčin disko”. U optužnici stoji da su “Predini vukovi”, pored ostalog, odveli 50 zatvorenika iz ovog logora u naselje Makljenovac, gdje su bili “upotrijebljeni kao živi štit”. Ubijeno je njih 16.

“Saznala sam da mi je muž bio u živom štitu i da je poginuo 12. jula 1992. godine”, ispričala je Senada Ahmić, dok je svjedokinja Vahida Šehić rekla da je čula kako su joj supruga odveli “neki vukovi” i da je ubijen u živom štitu.

O odvođenju muža i sina svjedočila je i Fatima Hamidović, koja je u sudnici identificirala optuženog, rekavši da ga smatra “odgovornim za njihovo ubistvo”.

Ova svjedokinja je ispričala da su obojica stradala u živom štitu, i da je to saznala od izvjesnog Safeta Ahmića.

“On mi je rekao da su mi sinu pucali u glavu, a onda njemu naredili da tijelo baci u rijeku”, kazala je.

Jedan od onih koji su preživjeli ovaj živi štit – zaštićeni svjedok 8 – prisjetio se tog dana.

“Ne znam tačno koliko je to trajalo – možda vječnost, a možda i manje… Sjećam se da mi je otac govorio: ‘Uči, sine, da preživimo’”, rekao je svjedok 8.

Ovaj svjedok tvrdi da je u “Perčinom disku” preživio najgore oblike zlostavljanja: od toga da je tjeran da se tuče sa rođakom, do toga da ga je “neki momak” brutalno premlatio lancem.

“Ne znam koliko puta me udario, znam samo zvuk mesa koje puca kada me udari”, prisjetio se.

U sjećanju svjedoka Edina Memića, bivšeg zatočenika, ostao je 19. juli 1992. godine, kada su u “Perčinom disku”, kako je rekao, “‘Predini vukovi’ udarali čitav dan”.

“Tražili su da se udaraju otac i sin, dva brata… Iživljavali su se. Tjerali su nas da jedemo crveni luk i sapun. Poslije su napravili ring i tjerali braću da se tuku. Kladili su se u gajbu pive ko je jači. Ko pobijedi dobije dvojicu da ga tuku”, ispričao je Memić.

Jedan od zaštićenih svjedoka koje je Tužiteljstvo saslušalo, bivši zatočenik logora “Perčin disko”, ustvrdio je pak kako osoba koja sjedi na mjestu optuženog nije ista osoba koju je vidio sa vojskom u logoru i koja se predstavila kao Predrag Kujundžić.

“Dan nakon što su nas vojnici pretukli, u logor je došao čovjek koji se predstavio kao Predrag Kujundžić i rekao da su to uradili njegovi ljudi greškom, jer su mislili da smo mi vojni zarobljenici”, ispričao je svjedok 10, opisavši osobu koja se navodno predstavila kao Kujundžić kao “višeg, krupnog, debelog, plavog čovjeka”.

Za razliku od njega, svjedoci Edin Hadžović i Ibro Spahić tvrde da su u vrijeme zatočenja u “Perčinom disku” često viđali optuženog Kujundžića, kojeg je Hadžović poznavao i prije rata.

Da se radilo o optuženom ne sumnja ni svjedok 6, koji tvrdi da ga je u Centralnom zatvoru u Doboju, gdje je bio zatočen, Predrag Kujundžić pitao hoće li s njim “igrati ruski rulet”.

“Prislonio mi je pištolj na glavu i opalio u prazno. Poslije toga me je udario po desnom obrazu i rekao: ‘Šteta…’”, prisjetio se svjedok 6.

Zaštićeni svjedok 14 je ispričao kako ga je pretukao lično “Predo”, koji je sa “pet ili šest vojnika” došao u njegov stan u Doboju.

“Tražili su neku radiostanicu i počeli su me tući nogama jer je nisam imao. Predo me je udario po nosu nekim oružjem i krv mi je potekla. Potom su otišli”, ispričao je svjedok 14.

“Predinih vukova” sjeća se i svjedokinja Nađa Šerić, koja je, kako tvrdi, 153 dana bila zatočena i maltretirana u zgradi policije u Doboju.

“Najbrutalnije sam pretučena onog dana kada su došli vojnici sa crnim beretkama, u crnim majicama i maskirnim pantalonama. Zaključila sam da su ‘Predini vukovi’ jer sam od drugih čula da su to oni, ali i jer je među njima bio Slaven Todić, kojeg sam znala”, pojasnila je.

U jednoj od tačaka optužnice, Tužiteljstvo tereti Kujundžića da je, zajedno sa pripadnicima svoje jedinice, u junu 1992. sudjelovao u silovanju maloljetnice i njene majke, te da je maloljetnicu od juna do decembra iste godine držao u seksualnom ropstvu. Obje su svjedočile pred Sudom BiH, ali bez prisustva javnosti.

O traumama koje i dalje nosi jedna od ovih svjedokinja govorio je vještak psiholog Senadin Fadilpašić, koji je rekao da se radi o “hroničnoj formi posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP)”.

Erna Mačkić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.