Članak

Lazarević i ostali: Svjedočenje oca i sina

14. Maja 2008.00:00
Svjedoci Tužilaštva identifikovali četvoricu optuženih kao osobe koje su ih čuvale u zatočeničkim centrima na području Zvornika.

This post is also available in: English

Dva svjedoka Tužilaštva na suđenju Sretenu Lazareviću, Draganu Stanojeviću, Miletu Markoviću i Slobodanu Ostojiću ispričala su kako su ih u zgradi Suda za prekršaje i preduzeća “Novi izvor” u Zvorniku, u kojima su bili zatočeni nekoliko mjeseci, čuvala četvorica optuženih.

Državno tužilaštvo četvorku tereti da su tokom 1992. i 1993. godine učestvovali u zlostavljanju Bošnjaka koji su bili zatvoreni u prostorijama Suda za prekršaje i preduzeća “Novi izvor”. Lazarević je, prema navodima optužnice, bio komandir ovih logora, a ostala trojica stražari. Također se navodi da su sva četvorica bili pripadnici rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti Zvornik.

Ahmeta Omerovića i njegova dva sina je 19. maja 1992. godine uhapsila grupa vojnika, za koje je čuo da se zovu “gogićevci”, i odvela u obdanište u Zvorniku. Nakon premlaćivanja i maltretiranja, tvrdi svjedok, prebačeni su u zgradu Suda za prekršaje, gdje su ih čuvali stražari u uniformama rezervnog sastava policije.

“Stražar Sreten, ne znam mu prezime, uzeo nam je novčanike i lične stvari”, rekao je svjedok, dodavši da je tu bio i “Mile konobar”, te stražari koje su zvali “Visoki Dragan” i “Mali Dragan”, kao i osoba po imenu Slobodan, koja je bila “pisar”. Omerović je rekao da je izvjesni Sredoje bio “komandir zatvora” u kojem su boravili.

Kako je svjedok ispričao, u Sudu ih niko od stražara nije tukao, ali su često dolazili “gogićevci”.

“Kako kome naumpadne, tako doleti ondje da ispuni svoju želju. Stražari im otvore vrata, a oni uđu i tuku”, ispričao je svjedok, rekavši da su svi stražari otvarali vrata, a najčešće “Visoki Dragan”, kojeg je prepoznao u sudnici, pokazujući na drugooptuženog Dragana Stanojevića.

Prema Omerovićevim riječima, nakon petnaestak dana boravka u Sudu, zatvorenici su prebačeni u zgradu “Novi izvor”, gdje su ih ponovo čuvali isti stražari.

“Tu su uslovi bili gori nego u Sudu. Dobrovoljno smo se javljali da radimo, jer bismo dobili obrok više i tada nas nisu tukli”, rekao je Omerović, koji je u ovoj zgradi ostao do 15. jula 1992. godine.

Ahmet Omerović je u sudnici prepoznao i četvrtooptuženog Slobodana Ostojića, za kojeg nije bio siguran da li je “Mali Dragan” ili “Slobodan pisar”. Također je prepoznao i Sretena Lazarevića, ali tek nakon što mu se optuženi sam predstavio.

Za razliku od Ahmeta, njegov sin Mirsad Omerović, drugi svjedok Tužilaštva na ovom ročištu, prepoznao je svu četvoricu optuženih kao osobe koje je vidio 1992. godine u zvorničkom Sudu za prekršaje. Ovaj svjedok je ispričao kako je sa ocem i bratom bio zatvoren u obdaništu, Sudu, a potom i u “Novom izvoru”.

“U Sudu nisu nikoga tukli iz naše sobe, ali dolazili su u druge sobe i čuli smo kako njih tuku”, ispričao je Mirsad Omerović.

Ispitivanje ovog svjedoka nije okončano, te će o onome što je preživio tokom zatočenja u zgradi “Novi izvor” govoriti na narednom ročištu, 15. maja 2008. godine.

This post is also available in: English