Članak

Kravica: Bijeg iz Sandića

7. Marta 2007.09:32
Dodatni svjedok Tužilaštva pričao je o zarobljavanju Bošnjaka nakon pada Srebrenice.

Enver Husić, dodatni svjedok Tužilaštva BiH protiv 11 bivših pripadnika Vojne policije i Vojske Republike Srpske optuženih za genocid nad Bošnjacima u selu Kravica, govorio je o događajima nakon pada Srebrenice.

U julu 1995. godine Enver Husić je imao 17 godina.

“Za mene je 6. jula počelo ono najgore u Srebrenici. Pucalo se sa svih strana i granate su padale svaki dan”, ispričao je Husić.

O dešavanjima u Srebrenici Husić je već svjedočio pred Haškim tribunalom na suđenju Radislavu Krstiću (osuđen na 35 godina zatvora).

Dana 11. jula 1995. godine, Husić je sa porodicom i grupom mještana napustio Srebrenicu. Žene su krenule ka bazi UN bataljona u Potočarima, a muškarci, njih oko 300, pješke kroz šumu, prema Tuzli.

“Hodali smo dva dana. Mislim da sam usput vidio oko 200 mrtvih ljudi ukupno”, rekao je Husić.

Do mjesta Kamenica kolona je stigla 13. jula. Sa brda na kojem su se zaustavili mogli su vidjeti selo Sandiće.

Tužilaštvo smatra da je 11 optuženih 13. jula 1995. učestvovalo u oružanim napadima na kolonu Bošnjaka u području iznad Kamenice prisiljavajući ih da se predaju.

“Srbi su megafonom pozivali da se predamo. Govorili su da nam neće ništa i da će nas UNPROFOR sprovesti do Tuzle.Većina je odlučila da se preda. Kad smo došli do livade, tu je bilo već preko 1.000 ljudi. Bilo je dosta ranjenika, pa se zbog vrućine osjetio miris krvi”, rekao je Husić.

Optuženi se terete i da su 13. jula učestvovali u obezbjeđivanju više hiljada zarobljenih na livadi u Sandićima.

Svjedok je rekao da su vojnici konstantno prijetili zarobljenima da će ih “pobiti” ako “još jedan naš pogine”, te da “sačekaju da dođe Ratko Mladić”.

Enveru Husiću su vojnici naredili da donosi vodu ranjenima koji su ležali na livadi sa česme koja je bila udaljena, kako kaže, oko 300 metara.

“Kada sam drugi put išao po vodu, naišla je kolona autobusa. Jedan je stao i vozač je izašao. Tada sam bacio kanistere i utrčao u autobus. Neke nane su me sakrile torbama, i tako sam se izvukao”, priča svjedok.

Autobusom je Husić došao do Kladnja. Njegov otac je ostao na livadi u Sandićima, čije posmrtne ostatke do danas nisu našli.

Suđenje se nastavlja 8. marta 2007. godine.

Povezani članci