Sud BiH izrekao 130 godina zatvora za ratne zločine

Odjel za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine u protekloj je godini podigao 19 optužnica protiv 25 osoba za koje državno tužilaštvo smatra da su odgovorne za zločine počinjene nad civilima u toku rata u BiH.

Do sada je izrečeno devet presuda, od čega su tri pravosnažne. Ukoliko bi se to pretvorilo u statističke pokazatelje, znači da je Sud BiH u ovih devet presuda izrekao ukupno 130 godina i četiri mjeseca zatvorskih kazni, od čega je u pravosnažnim presudama 49 godina.

Tužilaštvo trenutno raspolaže sa imenima 2.300 osoba, od kojih su neka već na optužnicama, protiv dijela je istraga u toku, a protiv 842 će tek biti pokrenuta.

Značajan broj izrečenih presuda izazvalo je dosta negativnih komentara u bosanskohercegovačkoj javnosti. Najčešći razlog negodovanja je visina izrečenih kazni koje su, sudeći po komentarima predstavnika udruženja žrtava i nekih medija, blage u odnosu na počinjene zločine.

Međunarodni analitičari, pak, smatraju da su izrečene presude u ovoj prvoj aktivnoj godini rada Odjela, historijski korak za pravosuđe Bosne i Hercegovine, uglavnom zbog toga što se optuženi uopće procesuiraju.

Tri pravosnažne presude izrečene su Abduladhimu Maktoufu, za zločine nad civilima Hrvatima u Travniku, Dragoju Paunoviću za zločine nad Bošnjacima u Rogatici i Neđi Samardžiću za zločine nad Bošnjacima u Foči.

ŽALBE I PRESUDE

Od tri pravosnažne presude, dvije su izrečene po obnovljanju postupka koji je pokrenut nakon što je Apelaciono vijeće uočilo propuste u toku izvođenja dokaznog postupka.

Maktouf, Bosanac iračkog porijekla, proglašen je krivim, jer je 18. oktobra 1992. godine pomagao u izvršenju ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na području općine Travnik.

Apelaciono vijeće je 4. aprila ove godine potvrdilo prvobitnu presudu izrečenu u julu 2005. godine, kojom je osuđen na pet godina zatvora.

U presudi su potvrđene optužbe prema kojima je Abduladhim Maktouf praktično bio višestruki
akter zločina: vozio je jedno od dva vozila korištena za prijevoz zarobljenika, te učestvovao «u planiranju operacije otmice, samoj otmici i svemu što je uslijedilo poslije».

U drugim slučaju, Apelaciono vijeće naložilo je obnavljanje postupka nakon prvostepene presude Neđi Samardžiću, kojom je ovaj bosanski Srbin osuđen na 13 godina zatvora za zločine počinjene u Foči.

Pred kraj godine, 13. decembra, Vijeće je izreklo pravosnažnu presudu kojom je Samardžić osuđen na zatvorsku kaznu od 24 godine za zločine protiv čovječnosti: «ubistva, porobljavanje, deportaciju, silovanja i seksualna zlostavljanja”.

Između ostalog, proglašen je krivim za silovanja i držanje u ropstvu djevojčica, djevojaka i žena u zloglasnoj Karaman kući za koju je Apelaciono vijeće «na osnovu nepobitnih dokaza» ustanovilo da je “u potpunosti imala elemente logora zažene” gdje su“zatočenice predstavljale legitiman ratni plijen”.

Apelacija protiv Samardžića trajala je punih devet dana. Za razliku od suđenja pred Prvostepenim vijećem, ovaj proces je bio u potpunosti otvoren za javnost, te su prisutni čuli potresne priče o žrtvama Karaman kuće.

Primjerice, jedna od žrtava bila je djevojčica koja je sa 12 godina dovedena u Karaman kuću. Osoba koja je o tome svjedočila, ispričala je kako je ta dvanaestogodišnja djevojčica u logor dovedena sa lutkicama u rukama. Djevojčica, na žalost, do danas nije pronađena, niti je poznata njena sudbina.
Apelaciono vijeće je 23. novembra 2006. godine potvrdilo prvostepenu presudu kojom je bosanski Srbin Dragoje Paunović osuđen za strijeljanje 24 civila na brdu Jačen kraj Rogatice. Presuda Paunoviću je prva ikada izrečena za zločine počinjene na području Rogatice.

Ovo suđenje je bilo očit primjer koliko su bitni svjedoci i kolika je snaga njihovih priča. Svjedok Armin Baždar, koji je kao maloljetan preživio strijeljanje na brdu Jačen, suočio se sa Paunovićem, prepoznao ga u sudnici, detaljno opisao događaje iz augusta 1992. godine, a potom prisustvovao i uviđaju na licu mjesta.

Baždar je nakon izricanja presude reporterima Justice Reporta rekao kako je “samo djelimično zadovoljan presudom”.

Nedugo nakon što je ovo suđenje okončano, uhapšen je Radisav Ljubinac, saučesnik u istom zločinu, čije suđenje je u toku.

HAŠKO POVJERENJE
Ovo godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), u sklopu izlazne strategije donio odluku da devet osoba bude upućeno iz Haga u Sarajevo, ukazujući povjerenje u pravičan proces pred Sudom Bosne i Hercegovine.

Tako su se : Paško Ljubičić (optužen za zločine nad Bošnjacima u Vitezu), Mitar Rašević i Savo Todović (optuženi za zločine u Foči), Željko Mejakić, Momčilo Gruban, Dušan Fuštar i Duško Knežević (optuženi za zločine u Prijedoru), pridružili su se Radovanu Stankoviću i Gojku Jankoviću, obojica optuženi za zločine u Foči, u pritvorskoj jedinici Suda.

U Sudu BiH se nakratko pojavio i haški optuženik Dragan Zelenović, osumnjičen za zlostavaljanja i ubijanja civila, te silovanja žena i djevojčica na području općine Foča, kojeg je Vlada Ruske Federacije 8. juna 2006. godine isporučila ovdašnjim vlastima, ali je potom predat Hagu.

Sud BiH je potvrdio ukupno pet optužnica koje su došle iz Haga, a izrečena je presuda Radovanu Stankoviću, koji je prebačen u septembru 2005. godine.

Suđenje Stankoviću je počelo u ljeto 2006. godine, a prvostepena presuda kojom je osuđen na 16 godina zatvora izrečena je u novembru ove godine.

Stanković, koji je osuđen za zločine nad civilima u Foči, između ostalog silovanje žena i djevojčica u Karaman kući, najvećim dijelom nije pristvovao svom suđenju koje je, po mnogo elemenata, (odustvo optuženog iz sudnice, suđenja zatvorena zajavnost…), presedan u dosadašnjoj praksi Suda BiH, ali i praksi MKSJ.

Naime, najveći dio suđenja bio je potpuno zatvoren za javnost, zbog čega su više puta negodovale kako domaće nevladine organizacije tako i neke međunarodne.

Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra, Mirsad Tokača, komentarišući ovu odluku, za Justice Report je rekao kako zatvaranje procesa znači onemogućavanje da javnost sazna pravovremene informacije «što je ključno za sticanje povjerenja prema Sudu BiH”.

I pored svih negodovanja, Sud nije promijenio odluku obrazlažući je potrebom da se zaštite svjedoci.

Naredne godine očekuje se odluka Apelacionog vijeća na žalbe koje su nakon izricanja presude uložile obje strane.

Iako je ovaj proces bio zatvoren za javnost, saznalo se da je Stanković bio izrazito grub prema prisutnima u sudnici, slao uvredljiva pisma sudijama, te na kraju odbio dolaziti na ročišta kao i na samo izricanje presude. Sud, iako zakon to dozvoljava, nije donio odluku da ga zbog grubog ponašanja kazni.

OPTUŽENIK BEZ LISICA – S RUKAMA U DŽEPOVIMA

Ministar pravde u Vladi Radovana Karadžića, Momčilo Mandić, je najviši zvaničnik kojem se u BiH sudi za ratne zločine. Upravo suđenje Mandiću je zanimljivo iz više drugih razloga.

Državno tužilaštvo smatra da je Mandić odgovoran za funkcioniranje kazneno-popravnih institucija koje su 1992. godine oformljene u tadašnjoj Srpskoj Republici BiH.

Mandić se tereti i da je predvodio napad na Centar za obuku kadrova Ministarstva unutrašnjih poslova Republike BiH, početkom aprila 1992. godine u sarajevskom naselju Vraca. Već u samoj optužnici su uočene nejasnoće/nepreciznosti .

Prema navodima optužnice napad se desio 5. aprila, dokMandićeva odbrana, pozivajući se na presude izrečene u Hagu, tvrdi da je tačan datum napada 6. aprila 1992. godine.

Momčilo Mandić je ranije, takođe ove godine, pred Odjelom za organizovani kriminal istog Suda pravosnažno osuđen na devet godina zatvora zbog zloupotrebe položaja i falsifikovanja isprava koje je počinio dok je obavljao funkciju direktora Privredne banke Srpsko Sarajevo.

Mandić je jedini optuženi za ratne zločine koji u sudnicu dolazio bez lisica na rukama, tačnije sa rukama u džepovima. Mada su isto zahtijevali i neki drugi optuženici, Sud nikada nije udovoljio njihovim zahtjevima.

Justice Report je Sud BiH pitao zašto je u slučaju Momčila Mandića napravljen izuzetak, što su oni negirali. Na ročištu 20. decembra, dan nakon našeg upita, optužni je prvi put u sudnicu ušao sa lisicama na rukama.

SUOČAVANJA U SUDNICI

Od postojanja Suda BiH do sada najobimnije suđenje se vodi protiv 11 optuženih za genocid počinjen nad Bošnjacima u selu Kravica kraj Srebrenice u julu 1995. godine. To je ujedno i jedina optužnica za genocid, podignuta do sada pred Sudom BiH.

Na optuženičkoj klupi je deset bivših pripadnika policijskih snaga i jedan vojnik Vojske Republike Srpske. Četvorica su do hapšenja bili pripadnici Policije Republike Srpske i sve dok traje suđenje vode se kao suspendovani i shodno propisima koji vrijede za taj entitet u BiH dobijaju oko 40 posto mjesečne plate.

«Pojam Srebrenica zauvijek će ostati u svijesti bosanskohercegovačkih naroda, na savjesti međunarodne zajednice, a ući će u historiju kao jedan od najmračnijih termina», rekao je tužilac Ibro Bulić na početku ovog suđenja.

Tužilaštvo je u maju počelo izvoditi dokaze, i do kraja godine su ispitali 45 svjedoka, a namjeravaju priložiti oko 200 dokumenata/dokaza. U vrijeme pripreme ovog teksta Tužilaštvo još uvijek predočava materijalne dokaze prilažući dokumente koji su prezentovani na suđenjima za zločine u Srebrenici pred MKSJ.

Brojne kontroverze su uočene i tokom ovog procesa, od svjedoka koji su u sudnici mijenjali iskaz, do onih koji su tvrdili da su službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) kada su ih saslušavali, iznudili od njih odgovore.

Među svjedocima, saslučanim pod mjerama zaštite, su bila dvojica Bošnjaka koji su preživjeli strijeljanje u Kravici.

Sud BiH je u ovoj godini nastavio praksu MKSJ koji je prvi donio odluku da se ratno silovanje u BiH tretira kao djelo ratnog zločina.

Tako su se u sudnici suočili optuženi za ovakva djela i žene, njihove žrtve. Većina žena je tražila maksimalne mjere zaštite. Jedan od iskaza sa ovog suđenja je svjedokinje 186 koja je ima 12 godina kada ju je, kako tvrdi, silovao Janković. Zlostavljanje je trajalo šest mjeseci u kojima je bila lična seksualna robinja Gojka Jankovića.

«Znala sam da je imao ženu i troje djece. Jedna mu je kćerka bila čak godinu mlađa od mene. Pitala sam ga kako može silovati nekoga ko ima godina kao njegova kćerka. To ga je jako ljutilo. Nisam smjela insistirati na odgovoru», rekla je ova svjedokinja.

PRVI PUT PREDSUDOM

Po prvi put od kraja rata podignuta je optužnica za silovanja počinjena tokom rata u Višegradu. Tužilaštvo BiH optužilo je Željka Leleka, koji je sve do hapšenja bio policajac u ovom gradu. Tereti se da je ubijao, silovao i zlostavljao civile u tom gradu na Drini.

Također, prvi put od kraja rata na ovamo, Sjedinjene Američke države izručile su jednoj zemlji na Balkanu osumnjičene za ratne zločine.

Tako se danas u pritvoru u Sarajevu nalazi grupa, među kojima Mladen Blagojević i Zdravko Božić, protiv kojih se vodi istraga da su u julu 1995. godine počinili zločine nad Bošnjacima iz Srebrenice. Ovi bosanski Srbi uhapšeni su u SAD pod sumnjom da su pri ulasku u tu prekookeansku i trenutno najmoćniju svjetsku velesilu, dali lažne podatke emigracionim vlastima o učešću u ratu u BiH.

Nedavno je iz Amerike stigla vijest da su uhapšene još 22 osobe osumnjičene za isti zločin.

Među do sada deportovanima, a kasnije pritvorenima, bio je i Zdravko Bencun koji je nakon jednomjesečne istarge pušten na slobodu.

Mada se u pritvoru našao i Mithat Ramić, osumnjičen za učešće u ubistvu devet pripadnika Armije BiH 1993. godine u Repovcima, nakon nekoliko mjeseci istraga je okončana bez rezultata a osumnjičeni pušten na slobodu.

Već početkom naredne godine trebala bi početi suđenja Pašku Ljubičiću, Savi Todoviću, Mitru Raševiću i Željku Leleku.

Također se očekuje odluka MKSJ o izmještanju ostalih predloženih predmeta u Sarajevo. Takve odluke se očekuju za Dragana Zelenovića, Sredoja i Milana Lukića, osumnjičene za zločine počinjene nad civilima u Višegradu i Milana Trbića, osumnjičenog za zločine u Srebrenici.

Nidžara Ahmetašević je urednica Justice Report, a Mirna Mekić i Aida Alić su novinarke ove internet publikacija Balkanske istraživačke mreže.