Članak

Josipović i ostali: Materijalni dokazi o naoružanju Armije BiH u Srebrenici

Na suđenju za genocid u Srebrenici, Odbrana Dragomira Vasića je uložila set materijalne dokumentacije, između ostalog i pohvalu od komande Drugog bataljona iz juna 1995. godine za uspješno izvedene akcije iz enklave Srebrenica i Žepa.

Advokat Aleksandar Lazarević je u sudski spis uložio set zakona i pravila kojima će, kako je rekao, kasnije kroz vještačenja pokazati koje su bile nadležnosti policije.

Među dokazima je uložena instrukcija Drinskog korpusa o hapšenju i sprovođenju ratnih zarobljenika i drugih lica od 15. aprila 1995. godine.

Odbrana je priložila dokument sa spiskom lica koja su bila upoznata sa Direktivom broj sedam Vojske Republike Srpske (VRS) od 21. marta 1995. godine.

“Ova Direktiva se spominje u optužnici. Dokazujemo krug lica koja su bila upoznata sa Direktivom jer se radi o strogo povjerljivom dokumentu”, pojasnio je Lazarević.

U sudski spis je priložen i izvještaj komande Oružanih snaga Srebrenica o materijalno-tehničkim sredstvima koja su dopremljena u februaru 1995. u enklavu Srebrenica i Žepa.

Lazarević je priložio i set dokumenata kojima, kako je rekao, dokazuje da je dolazilo do izlaska diverzantskih jedinica koje su kršile sporazum o demilitarizaciji Srebrenice. U tom setu je i rasporedni nalog Generalštaba Armije BiH iz aprila 1995., kojim se, kako je pojasnio advokat, dokazuje da su materijalno-tehnička sredstva postojala u Srebrenici za vrijeme demilitarizacije.

Lazarević je priložio i naređenje predsjednika Republike Srpske iz marta 1995. koje se odnosi na naredbu da se u Konjević-Polju stacioniraju pripadnici policije radi obezbjeđenja putne komunikacije.

“Dokumentom komande Drugog korpusa Armije BiH od 28. juna 1995. se govori o uspješno izvedenim borbenim dejstvima koja su izvršile jedinice iz Srebrenice i Žepe, gdje su dobile pohvale od nadređene komande”, obrazložio je advokat.

Za genocid počinjen u Srebrenici, pored Vasića terete se Miodrag Josipović, Branimir Tešić, Danilo Zoljić i Radomir Pantić, koji su optuženi za prisilno premještanje, transport i zarobljavanje, a neki od njih i za pogubljenja muškaraca i žena.

Josipović je, prema optužnici, bio načelnik SJB-a Zvornik, Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu, Vasić komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik zvorničkog CJB-a, Zoljić komandant Posebnih jednica policije (PJP) CJB-a, a Pantić komandir Prve čete PJP-a.

Na današnjem ročištu Odbrana je saslušala i svjedokinju Mušku Salihović, koja je govorila o svojim saznanjima o nestalom suprugu. Kazala je da ga je posljednji put vidjela 10. jula 1995., kada je ona otišla u Potočare, a on prema šumi.

Nakon rata, kako je izjavila, u Tuzli je od poznanika saznala da je on bio u rodnom selu Rulovci, gdje je podigao nišane na mezaru njegovih roditelja, te se s grupom muškaraca razdvojio kada je nestalo hrane. Ona je ispričala da je čula kako je radio na skeli i utovaru drva, te da je odvezao ljude u Vlasenicu.

“Moj djever je čuo da je otišao u Konjević-Polje na razmjenu… Ja idem na to da nađem svog muža, da se njegove kosti smire u Potočarima”, rekla je svjedokinja.

Naredno ročište zakazano je za 27. august.

Emina Dizdarević Tahmiščija