Na suđenju za zločine počinjene na području Mostara, dva svjedoka Tužilaštva BiH su ispričala kako su ranjeni tokom prinudnih radova u Šantićevoj ulici.
Na suđenju za ratne zločine počinjene u Sarajevu, Odbrana Iulian-Nicolaea Vintile uložila je nekoliko dokumenata Državne komisije za razmjenu zarobljenika.
Na suđenju za zločine počinjene u Bileći, svjedok Tužilaštva BiH je ispričao da su u starom zatvoru u Bileći, gdje je bio zatvoren, ubačeni bojni otrovi u augustu 1992. godine.
Na suđenju za zločine počinjene na području Rogatice, svjedok Tužilaštva BiH je kazao da je u napadnutoj koloni u Kukavicama izgubio tri člana porodice.
Odbrana Olivera Krsmanovića je u završnoj riječi predložila da optuženi bude proglašen krivim za pomaganje u otmici civila iz Sjeverina (Srbija), dok je za svih ostalih 11 tačaka optužnice za zločine počinjene u Višegradu istakla da nisu dokazane.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Državnog tužilaštva, optuženi Marijan Brnjić je rekao da u aprilu i maju 1992. godine nije bio član Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te dodao da u tom periodu u Odžaku nije ni postojao HVO.
Svjedok Odbrane Dževada Dulića, optuženog za zločin počinjen na području Cazina, rekao je da je optuženi bio u njegovoj jedinici i kako nema saznanja da je nekoga silovao ili maltretirao.
Na suđenju za zločine počinjene na području Kladnja, svjedoci Odbrane Safeta Mujčinovića ispričali su kako su vršili obezbjeđenje komšija srpske nacionalnosti.
Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedok Tužilaštva BiH je rekao da je u ljeto 1992. godine učestvovao u pretresu terena u selu Zecovi.