Čauševiću mjesecima plaćao 2.000 maraka
Svjedok Fahrudin Halilović je ispričao da je Čauševiću plaćao da mu se svako jutro radnja otpečati i po završteku radnog vremena zapečati, kako bi radio jer nije mogao dobiti licencu.
“Radnja mi je bila zapečaćena. Morao sam plaćati Kemalu. Proglašavao se da je glavni čovjek u državi. Tražio je 2.000 maraka mjesečno – 1.000 njemu i 1.000 da dâ nekom drugom. To je trajalo 13 mjeseci”, pojasnio je svjedok.
Sa Čauševićem je svjedok, kako je kazao, imao prijateljski odnos, te su jedne prilike sjedili u bašti kafića “Epoha” s Ramizom Delalićem i ocem Anesa Sadikovića. Halilović je dodao da je, kada je odlazio od stola, vidio da prilazi osoba, za koju je kasnije saznao da je Anes Sadiković.
Svjedok se prisjetio i kako je jedne prilike Čauševića vozio u Gradačac, da nađu osobu pod nadimkom Pero Vlah.
“Kada smo izlazili iz auta, Kemal je ispod sjedišta uzeo pištolj i stavio ga za pas. Meni je rekao da napravim facu kao da sam ljut”, izjavio je svjedok.
Kada su stigli u kuću, nastavio je Halilović, Čaušević je Perinoj majci prijetio da će joj ubiti sina, a ona je na to kazala da će njen sin vratiti pare.
“Kasnije sam pitao Čauševića zašto nije poveo nekoga ko se bavi ovim naplatama, a on je rekao da je vodio neke koji mu traže 20 do 30 posto od naplate”, kazao je Halilović i dodao da je to prijavio Tužilaštvu BiH.
Na pitanje zašto u ranijem iskazu nije spomenuo pištolj kada su išli u Gradačac i zašto nije spomenuo da je Čaušević dao Peri novac da otkupi neku tekstilnu robu, svjedok je odgovorio da je napravio grešku što je došao u Tužilaštvo.
Branilac Asim Crnalić je svjedoka pitao i da li je od Čauševića posudio 20.000 maraka, kako je rekao u iskazu, na šta je Halilović odgovorio da je od optuženog posudio 70.000 maraka.
Negirao je svjedok Čauševiću da ga je ucjenjivao snimkom koji traje 300 sati, dok je optuženi negirao da je ikada u kafiću “Epoha” sjedio s Delalićem i Sadikovićevim ocem.
Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca te primanje dara i drugih oblika koristi, a Sadikovića za davanje dara i drugih oblika koristi.
Svjedok Šemsudin Mujčinović je kazao da je Sedineta Karića, ranije osuđenog na godinu zatvora u ovom predmetu, dva puta tokom 2007. ili 2008. vozio na sastanke u restoran “Šeher” kod Banje Luke, a kasnije i dva puta Karićevu suprugu u UIO, kada je ovaj otišao u zatvor.
“Kod Banje Luke su bili Sadikovićevi šoferi, a Karić mi je rekao da je bio s njim, ali ja ga nisam vidio”, izjavio je svjedok i pojasnio da je jedne prilike, kada je pred UIO dovezao Karićevu suprugu, vidio da se srela sa Čauševićem.
Svjedok Naser Orić se nije mogao sjetiti da li je 2009. bio na sastanku u firmi “Bosnaexpres” u Matuzićima, niti da li je sastanku prisustvovao Čaušević.
Tužilac Dubravko Čampara je Oriću predočio izjavu iz istrage u kojoj je kazao da je s Draganom Stajićem namjeravao pokrenuti firmu koja bi zapošljavala demobilisane borce Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i bavila se uvozom tekstila, ali da na sastanku nisu pristali na Sadikovićev i Karićev plan, i da je bio prisutan Čaušević, ali je Orić ponovio da se ne može sjetiti da li je optuženi bio prisutan.
“Sa Sadikovićem sam susret samo imao u hotelu ‘Evropa’, gdje je bilo riječi o zaštitnim žigovima na robi, ali tada sam digao ruke od svega i rekao ‘ovo nije za mene’”, pojasnio je Orić.
Nastavak suđenja je 25. januara.
