Na suđenju za zločin počinjen 1993. godine u sarajevskom naselju Velešići, svjedok Državnog tužilaštva je rekao kako mu je zaštićena svjedokinja ispričala da su je silovali “Kešmer, Čepo i Popaj”.
Na suđenju za ratni zločin počinjen u Foči, prva svjedokinja Tužilaštva BiH je kazala da joj je zaštićena svjedokinja A-1 govorila da ju je “silovao Žara Vuković”.
Iznoseći završnu riječ, Tužilaštvo BiH je zatražilo da se petorica bivših pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) proglase krivima za zločine počinjene nad civilima u Mostaru 1993. godine.
Opunomoćenica zaštićene svjedokinje zatražila je od Suda BiH da trojicu optuženih za ratni zločin počinjen u Sarajevu obaveže da joj na ime nematerijalne štete isplate 50.000 konvertibilnih maraka (KM).
Apelaciono vijeće Suda BiH prihvatilo je zahtjev Ostoje Markovića i izreklo mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 godina i osam mjeseci, za ratni zločin počinjen na području Kotor-Varoši i drugo krivično djelo.
Nakon višestrukog silovanja tokom ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, tadašnja 17-godišnjakinja, kako bi se spasila, odlazi sa srpskim vojnikom njegovoj kući u blizini granice sa Srbijom.
Na suđenju za zločine počinjene u Sarajevu, vještaci medicinske struke su rekli da je oštećena žrtva silovanja sposobna svjedočiti, ali da bi saslušanje u prisustvu optuženih imalo negativan uticaj na njeno psihičko stanje.
Na suđenju za zločine počinjene u Čapljini, opunomoćena zastupnica svjedoka Državnog tužilaštva “A” i “B” je predložila da optuženi Ivan Medić i Tonćo Rajič na ime naknade nematerijalne štete isplate po 40.000 konvertibilnih maraka (KM) svakom svjedoku.
Odbrana Ranka Mrđe je u završnoj riječi zatražila oslobađajuću presudu za optuženog, istaknuvši da tužioci nisu dokazali njegovu krivicu za zločine počinjene u Sanskom Mostu.