U Sudu Bosne i Hercegovine, svjedok Odbrana Šabana Haskića i Hazima Patkovića ustvrdio je da mu se zatvorenici hrvatske nacionalnosti nisu žalili da su tučeni dok su bili zatvoreni u “Crnoj kući” u Kruščici (općina Vitez).
Svjedok Državnog tužilaštva je kazao da su ga optuženi Senad Džananović, Gadžo i izvjesni Kruško tukli tokom zatočeništva u podrumu zgrade na Alipašinom Polju u Sarajevu.
Bivši odbornik prve višestranačke skupštine u Prijedoru kazao je da su odnosi u ovom gradu bili “normalni” sve do proljeća 1992., iako su godinu ranije dolazile izbjeglice iz Republike Hrvatske pa se bošnjačko i hrvatsko stanovništvo “samoinicijativno” iseljavalo zbog bezbjednosnih, ekonomskih i socijalnih prilika.
Na suđenju za zločine počinjene u Stocu, svjedok Državnog tužilaštva prisjetio se kako je premlaćivan u “Koštanoj bolnici” nakon što su ga u septembru 1993. godine uhapsili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Iznoseći završnu riječ na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, Odbrana optuženog Šerifa Mešanovića istakla je da je njihov klijent postupao u skladu sa Ženevskim konvencijama i da je štitio zarobljenike u kasarni “Krupa”.
Svjedok Državnog tužilaštva je kazao da je u dva navrata, kao pripadnik Interventnog voda Policijske stanice u Brčkom, zatvorenike logora “Luka” izvodio na radove.
Bivši pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Sanski Most kazao je na suđenju Mirku Vrućiniću da je u pritvorskoj jedinici zgrade policije bilo pritvorenih Hrvata i Bošnjaka, ali da nije čuo da ih je neko od policajaca tukao.
Zaštićena svjedokinja Državnog tužilaštva kazala je na suđenju za zločine u Rogatici da je 1992. godine u dvorištu Crkvenog doma vidjela braću Lubarda.