Na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, svjedok Rade Javorić izjavio je da su Muslimani u proljeće 1992. godine “dobrovoljno odlazili u sabirne centre” kod Prijedora radi zaštite od srpskih paravojski.
U nastavku haškog procesa protiv Ratka Mladića, svjedok Odbrane Nedo Blagojević je kazao da Armija BiH (ABiH) nije mogla da u potpunosti prisluškuje radiorelejne veze Vojske Republike Srpske (VRS) u istočnoj Bosni.
Svjedok Odbrane Ratka Mladića potvrdio je da je Sušica kod Vlasenice u maju 1992. godine iz prihvatnog centra sa “humanitarnim karakterom” prerasla u logor u kojem su se dešavale “incidentne situacije”.
Odgovarajući na pitanja Haških tužilaca, svjedok Odbrane Ratka Mladića je rekao kako mu je poznato da se 1992. godine na području Rogatice desio “incident” kada je ubijeno više zatvorenika iz logora Rasadnik.
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, svjedok Odbrane Velimir Dunjić negirao je da je, kao komandant Igmanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), 1992. i 1993. godine otvarao nesrazmjernu artiljerijsku vatru na ciljeve u Sarajevu.
Poslije jednomjesečne ljetne pauze, suđenje Ratku Mladiću pred Tribunalom u Haagu nastavljeno je iskazom svjedoka Odbrane koji je negirao da je Vojska Republike Srpske (VRS) terorisala građane Sarajeva.
Okončanjem iskaza svjedoka odbrane Zorana Kovačevića, pred Haškim tribunalom nastupila je jednomjesečna ljetnja pauza na suđenju bivšem komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću.
U iskazu na suđenju Ratku Mladiću, svjedok Odbrane Dragan Milanović tvrdio je da su u proljeće 1992. muslimanske kuće u Foči pljačkali i palili “psi rata iz Srbije i Crne Gore”, koji nisu bili “ni pod čijom komandom”.
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, svjedok Odbrane je kazao da je među pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) oko Sarajeva bilo ljudi svih nacionalnosti i da su neki stradali nakon artiljerijskih i snajperskih napada Armije BiH (ABiH).
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, nekadašnji predsjednik opštinske vlade na Palama Zdravko Čvoro rekao je da su Bošnjaci u proljeće 1992. godine dobrovoljno otišli s područja te opštine, te da nisu protjerivani.