Državno tužilaštvo izmijenilo je optužnicu za zločine počinjene u Goraždu kojom su Ibro Merkez, Predrag Bogunić i Ešef Hurić optuženi za nezakonito zatvaranje, ubistva i nečovječno postupanje nad srpskim stanovništvom 1992. i 1993.
Svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Služba državne bezbjednosti u februaru 1993. godine Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Goraždu uputila akt u kojem predlaže rješavanje statusa pritvorenika iz Bučja.
Svjedok Tužilaštva je na suđenju za zločine počinjene u Goraždu rekao da Istočnobosanska operativna grupa (IBOG) nije imala nadležnosti nad zarobljenicima koji su bili u Stanici javne bezbjednosti (SJB) u ovom gradu.
Odbrana Ešefa Hurića uložila je materijalne dokaze kojima nastoji dokazati da je optuženi bio komandir Policijske stanice na lijevoj obali u Goraždu, gdje se srpsko stanovništvo slobodno kretalo.
Svjedoci Odbrane Ešefa Hurića tvrde da se od maja do oktobra 1992. godine u Goraždu nije moglo bezbjedno ići s lijeve na desnu obalu Drine, jer je most preko kojeg se prelazilo bio pod stalnom snajperskom paljbom.
Svjedoci Odbrane Ešefa Hurića izjavili su da se od maja 1992. godine nije moglo bezbjedno prelaziti s jedne na drugu obalu u Goraždu.
Svjedok Odbrane Ešefa Hurića izjavio je da je optuženi bio komandir Policijske stanice na lijevoj obali rijeke u Goraždu i da se nije moglo prelaziti na desnu obalu.
Na suđenju za zločine u Goraždu, Odbrana Predraga Bogunića nastojala je dokazati da je optuženi preuzeo dužnost načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) tek u januaru 1993. godine.
Na suđenju za zločine u Goraždu vještak Odbrane konstatovao je da svi potpisi na dokumentima koji su mu dostavljeni pripadaju istoj osobi.
Na suđenju za zločin počinjen na području Goražda, svjedok Odbrane je izjavio da je vojska 1992. godine razoružala mještane sela Bučje i smjestila ih u zgradu policije jer nije imala vlastitih prostorija.
