Na suđenju Ratku Mladiću, svjedok Odbrane Goran Dragojević opisao je kako je u maju 1992. godine, tokom napada muslimanskih snaga na Prijedor, bio ranjen kao vozač hitne pomoći.
Drugog dana svjedočenja na suđenju Ratku Mladiću, bivši zamjenik vojnog tužioca u Banjaluci Slobodan Radulj nije mogao da navede nijedan slučaj procesuiranja počinilaca ratnih zločina nad nesrbima u Bosanskoj krajini tokom rata u BiH.
Svjedočeći u Odbranu Ratka Mladića, bivši javni pravobranilac u Prijedoru Slobodan Radulj izjavio je da su 1992. i 1993. godine zločini nad nesrbima u tom gradu počinjeni usljed “vakuuma” u sistemu vlasti.
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, svjedok Odbrane Dragan Todorović izjavio je da je u julu 1995. godine Dragomir Pećanac “samovoljno” odveo pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) da strijeljaju zarobljene Muslimane iz Srebrenice.
Na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, svjedok Odbrane Janko Kecman kazao je da su, tokom rata u Bosni i Hercegovini, zaštićene muslimanske enklave snabdijevane oružjem preko Hrvatske.
Svjedočeći u odbranu Ratka Mladića, glavni šifrant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Tihomir Stevanović izjavio je da u julu 1995. godine iz tog štaba nije poslato nijedno naređenje potčinjenim trupama da počine zločine.
Na suđenju Ratku Mladiću, svjedok Odbrane Nedeljko Trkulja izjavio je da poslije pada Srebrenice u julu 1995. godine nije znao ništa o muslimanskim zarobljenicima i žrtvama, iako je bio na tom terenu.
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, svjedok Odbrane Draško Vujić sugerisao je da su za zločine nad Muslimanima i Hrvatima 1992. godine u Prijedoru bile odgovorne paravojne formacije, ali i srpske civilne vlasti.
Na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, svjedok Odbrane Ratko Mitrović opisao je napad muslimanskih snaga na selo Kravica kod Bratunca u zimu 1993. godine i zlostavljanje koje je preživio dok je bio u rukama pripadnika Armije BiH (ABiH).
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, svjedok Odbrane Svetozar Andrić negirao je da je Vojska Republike Srpske (VRS) 1992. i 1993. godine ofanzivom progonila Muslimane iz Podrinja, tvrdeći da su na meti napada bile vojne snage koje su počinile zločine nad Srb