This post is also available in:
“U Prijedoru je 1992. i 1993. godine najveći problem bilo uspostavljanje kakve-takve vlasti… Taj vakuum popunjen je lopovima i kriminalcima, koji su mislili da mogu da rade šta hoće… Nažalost, u tom vakuumu nastali su i svi ti zločini”, rekao je Radulj.
Radulj je kazao i da se, u to vrijeme, “najviše borio da sačuva imovinu” građana koji su “zbog ratnih dejstava, silom prilika, ne svojom voljom, morali napustiti grad”.
Potvrđujući da je bilo “bespravnog useljavanja u napuštene” stanove i kuće, svjedok je kazao da su vlasti i on naložili deložaciju Srba koji su te nekretnine zauzeli.
Kao javni pravobranilac, Radulj, kako je rekao, nije ništa znao o logorima Omarska i Keraterm, u kojima su, po optužnici, počinjeni teški i sistematski zločini nad Muslimanima i Hrvatima.
Prijedor je jedna od opština gdje je, po optužnici protiv Mladića, progon kojem je Vojska Republike Srpske (VRS) podvrgla Muslimane i Hrvate imao razmjere genocida.
Mladiću se kao bivšem komandantu Glavnog štaba VRS-a, sudi i za genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Na ovom ročištu u korist Odbrane je svjedočila i Slavka Matić, koja je opisala da su joj snage Armije BiH (ABiH) u zimu 1992. godine ubile supruga Radivoja i dvije kćeri, Snežanu i Gordanu, tokom napada na njihovo selo Bjelovac u okolini Bratunca.
“Nije bilo policije i vojske srpske, samo mještani, ali su Muslimani, dok su se oni razbudili, sve pobili”, posvjedočila je Matićeva.
Ona je precizirala da je ABiH u tom napadu 14. decembra 1992. ubila 68 mještana, od kojih su 10 bile žene, a kuće popalila i opljačkala.
Na pitanje Mladićevog branioca Miodraga Stojanovića kako živi otkad je izgubila cijelu porodicu, svjedokinja je odgovorila: “Sama, kao stablo bez grana.”
Suđenje se nastavlja u srijedu, 13. maja.
