Zorić je rekao da je nakon poziva otišao na ratište u Hrvatsku, gdje je od granate ranjen u obje noge 30. novembra 1991. godine. Nakon određenog perioda na liječenju u bolnicama, kako je dodao, vratio se u Prijedor.
Naveo je da nije mogao hodati i da je koristio invalidska kolica. Kako je kazao, pušten je na kućno liječenje, ali rane su se zakomplikovale i uglavnom je iz ujakovog stana u Prijedoru išao u bolnicu na liječenje i fizikalnu rehabilitaciju.
Prema njegovim riječima, početkom oktobra 1992. javio se u vojsku, a u januaru naredne godine otišao je prvo u Srbiju radi liječenja, a potom u Njemačku.
Odbrana je napomenula da o svemu posjeduje medicinsku dokumentaciju, koju će naknadno dostaviti ostalim učesnicima u postupku i Sudu.
Branilac Dragoslav Perić pitao je Zorića i o svjedoku Radovanu Grbiću Culetu, koji je dao izjavu protiv optuženog.
Zorić je rekao da je prije rata dva puta imao fizički sukob s Grbićem i da nisu razgovarali. On je kazao da je Grbić “pripremao svjedoke” i da je to bio drugi put da njemu “namješta”. Optuženi je rekao i da je njemu na teret stavljeno ubistvo Rasima Čauševića, koji se pred Sudom pojavio kao svjedok.
Tužilaštvo i ostale Odbrane će Zorića ispitati nakon dostavljanja medicinske dokumentacije.
Duško Zorić je optužen s Dušanom Milunićem, Radomirom Stojnićem, Radovanom Četićem, Zoranom Stojnićem, Željkom Grbićem, Ilijom Zorićem, Zoranom Milunićem, Boškom Grujičićem, Ljubišom Četićem, Radetom i Urošem Grujčićem te Rajkom Gnjatovićem. Na teret su im stavljena ubistva najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti počinjena u julu 1992. u Zecovima.
Dušan Milunić je optužen kao komandir Rasavačke čete, Radomir Stojnić u svojstvu komandira Rezervne stanice milicije Rasavci, Radovan Četić kao predsjednik Kriznog štaba za Rasavce, a ostali optuženi kao pripadnici Rasavačke čete Vojske Republike Srpske (VRS).
Na suđenju je unakrsno ispitan vještak Odbrane Radovana Četića čiji je nalaz i mišljenje prezentovan na ročištu održanom 10. maja.
Odgovarajući na pitanja tužioca Izeta Odobašića, vojni vještak Mladen Marinković je ostao pri zaključku da po mjesnim zajednicama nisu bili formirani krizni štabovi.
Tužilac mu je prezentovao dokumente u kojima se izdaju zadaci “rejonskim štabovima”, kao i izvještaj međunarodnog eksperta u kojem se konstatuje formiranje kriznih štabova.
Marinković je kazao da je rejonski štab bio na nivou opštine Prijedor, a u vezi sa izvještajem je rekao da nije nigdje pronašao dokument o formiranju i funkcionisanju kriznih štabova mjesnih zajednica i da se međunarodni ekspert ne poziva ni na jedan dokaz.
On je potvrdio da je upoznat sa stručnim radom Borisa Radakovića, ali je negirao da je iz njegove knjige prepisao cijele pasuse.
Tužilac je predložio da se izvještaj vještaka odbaci kao “plagijat pamfleta sačinjenog na osnovu izjava svjedoka koji su mučeni”.
Četićev branilac Miodrag Stojanović prigovorio je, navodeći da tužilac ne iznosi dokaze za svoje tvrdnje.
Suđenje će se nastaviti 5. jula.
- Grad: Zecovi
- Lice: Četić Ljubiša
- Lice: Četić Radovan
- Lice: Gnjatović Rajko
- Lice: Grbić Željko
- Lice: Grujčić Boško
- Lice: Grujčić Rade
- Lice: Grujčić Uroš
- Lice: Milunić Dušan
- Lice: Milunić Zoran
- Lice: Stojnić Radomir
- Lice: Stojnić Zoran
- Lice: Zorić Duško
- Lice: Zorić Ilija
- Predmet: Milunić i drugi
- Sud Bosne i Hercegovine
