Ali u isto vrijeme, politička kriza u zemlji se intenzivirala jer je Republika Srpska (RS) zaprijetila da će napustiti poreski sistem, pravosuđe i oružane snage ukoliko se Inzkove zakonske promjene ne ponište. Politički srpski lideri odbijaju da prihvate da su zločini u Srebrenici okvalifikovani kao genocid, uprkos presudama međunarodnih sudova.

Neposredno nakon što su izmjene i dopune Krivičnog zakona stupile na snagu, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je već dugo najmoćniji političar u RS-u, izjavio je da će se samo povlačenjem Inzkovih amandmana izbjeći dalja eskalacija krize.

“U suprotnom, Republici Srpskoj nije ostavljen izbor i neka se niko kasnije ne čudi koracima koje ćemo poduzeti”, rekao je Dodik, koji je i ranije više puta prijetio otcjepljenjem RS-a.

Dok se Srbija i Rusija smatraju jakim Dodikovim saveznicima, zapadne sile uputile su upozorenje kojim su zauzele stav protiv bilo kakvih secesionističkih poteza RS-a i poručile da treba poštovati sudske presude, uključujući i one kojima se zločini u Srebrenici klasifikuju kao genocid.

“NATO snažno podržava integritet Bosne i Hercegovine”, rekao je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg. “Naravno da smo zabrinuti zbog veoma agresivne retorike gospodina Dodika”, dodao je on.

Politički analitičar Sead Turčalo, vanredni profesor na Odsjeku sigurnosnih i mirovnih studija Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, kaže da ne bi trebalo biti kompromisa oko zabrane negiranja genocida.

“Svako veličanje ratnih zločinaca je sigurnosni izazov koji prijeti da se generacije mladih ljudi, posebno u entitetu Republika Srpska, obrazuju na osnovu ‘istine’

da su oni koji su počinili genocid i zločine bili oslobodioci”, ističe Turčalo za BIRN.

On dodaje da je Zakon o zabrani negiranja genocida povećao pritisak na državu ne samo od strane Dodika i njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), već i od strane Hrvata, koji vrše pritisak o formiranju hrvatskog entiteta u BiH.

“Hrvatska demokratska zajednica, HDZ, kao saveznik SNSD-u, koristi pritisak da dođe do izmjena izbornog zakona, što zauzvrat vodi etnizaciji države na mala vrata. S obzirom na to da već imamo dva disfunkcionalna entiteta, ne možemo očekivati ​​uspostavljanje funkcionalne države dobijanjem trećeg”, upozorava Turčalo.

I presuda Mladiću potencirala podjele

Ratko Mladić je u junu 2021. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Foto: EPA-EFE/Jerry Lampen / POOL

Međunacionalne podjele su ponovo izašle na površinu kada je u junu ove godine Mehanizam za međunarodne krivične sudove u Haagu izrekao konačnu presudu Ratku Mladiću kojom je potvrđena njegova doživotna zatvorska kazna.

Komandant Vojske Republike Srpske (VRS) osuđen je za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995. godine, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje  stanovništva Sarajeva tokom opsade grada i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

No, Mladić je oslobođen po tački optužnice koja ga je teretila za genocid počinjen 1992. godine u još pet bh. opština – Prijedoru, Sanskom Mostu, Kotor-Varoši, Foči i Vlasenici.

Neposredno nakon izricanja presude, Dodik je izjavio da je to još jedna potvrda da sud u Haagu “provodi selektivnu pravdu” jer je oslobodio bošnjačke i hrvatske komandante, a Srbe zatvorio.

“Kakva je to pravda, ako ovu presudu u svojim domovima slušaju sa slobode Naser Orić, Ante Gotovina, Ejup Ganić, Atif Dudaković i mnogi drugi koji su počinili zločine prema Srbima. Oni su zaštićeni mehanizmom međunarodne nepravde”, rekao je Dodik.

S druge strane, bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović kazao je da će Mladić uvijek biti sinonim za ratne zločine i “ništa više”.

“Važno je da su pred cijelim svijetom njegovi zločini nazvani pravim imenom”, rekao je Džaferović.

Nakon presude, grafiti i murali koji slave Mladića kao heroja pojavili su se u RS-u ali i u susjednoj Srbiji, gdje sedmicama traje spor oko njegovog murala u Beogradu.

Bosanskohercegovački pravni stručnjak i bivši sudija Vehid Šehić naglašava da neprihvatanje presuda za ratne zločine ugrožava poslijeratno pomirenje.

“Sve dok se ratni zločinci na sve tri strane smatraju herojima, ne može biti napretka. Moramo shvatiti da nema rata bez ratnih zločina, i ako se braniš i ako se ponašaš agresorski. Ne u istom obliku, naravno, ali moramo biti iskreniji prema činjenicama iz prošlosti”, kaže Šehić za BIRN.

MMKS je 2021. izrekao presudu i bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću kojom su, nakon ponovljenog suđenja, osuđeni na po 12 godina zatvora.

Obojica su proglašeni krivima za pomaganje i podržavanje ubistava, deportacija, prisilnih preseljenja i progona od strane jedinice SDB-a u Bosanskom Šamcu, tokom rata u BiH, ali su oslobođeni optužnice za zločine na drugim mjestima u Hrvatskoj i BiH između 1991. i 1995. godine. Obojica su najavili ulaganje žalbi na presudu.

Nastavljeno sporo procesuiranje

Kompleks državnih pravosudnih institucija. Foto: BIRN BiH

Činjenica da su od strane Tužilaštva BiH u prvoj polovini 2021. godine podignute samo dvije optužnice za ratne zločine, izazvala je nezadovoljstvo porodica žrtava.

“Pandemija ne može biti razlog za spor rad na predmetima ratnih zločina”, ističe za BIRN Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

“Imamo strategiju za ratne zločine koju je usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, koja jasno definiše najteže predmete koje treba da rješava Državni sud BiH, a koji se trebaju proslijediti nižim nivoima (pravosuđa). To se još uvijek nije desilo”, navodi on.

Revidirana državna strategija, usvojena 2020. godine, jasno je stavila do znanja da zemlja ima ogroman broj zaostalih predmeta ratnih zločina. Tada je objavljen podatak da Državno tužilaštvo ima više od 550 neriješenih predmeta sa 4.500 poznatih počinilaca i isto toliko sa nepoznatim.

Turčalo ističe da je spori tempo procesuiranja rezultat politizacije ratnih zločina u kombinaciji sa lošim učinkom pravosuđa.

“Problem je što se pravosuđe vidi kao sluga politike, iako ima resurse i kapacitete da ozbiljnije radi svoj posao”, zaključuje on.

Tahirović navodi oslobađajuću presudu petorici bivših policijskih rukovodilaca po optužnici za učešće u genocidu u Srebrenici koja je donesena u novembru ove godine, kao jedan od primjera lošije vođenih predmeta pred Sudom BiH.

Miodrag Josipović, Branimir Tešić, Dragomir Vasić, Danilo Zoljić i Radomir Pantić oslobođeni su krivice zbog nedostatka dokaza koji bi potkrijepili optužbe da su učestvovali u djelimičnom istrebljenju bošnjačkog stanovništva Istočne Bosne.

“Naravno, ne možemo biti zadovoljni s obzirom da su predmet i dokazi jasni. Ipak, želim vjerovati da će promjenom rukovodstva Državnog tužilaštva BiH sada stvari krenuti na bolje”, kazao je Tahirović.

Sud je utvrdio da nema sumnje da je počinjen genocid, ali da postoje sumnje u navodnu ulogu optuženih u njemu.