Optuženi Perišić gledao ubistvo Salema i Mustafe Sijerčić

godine u rogatičkom naselju Gračanica.

Optuženi Perišić je ispričao da tokom marta i aprila 1992. nije bio mobilisan, niti je imao naoružanje. Prvo oružje dobio je od Teritorijalne odbrane ili Civilne zaštite, kako je rekao, krajem juna ili početkom jula 1992. godine.

Dva dana prije 19. juna i događaja u naselju Gračanica, Perišić je kazao da je kroz njegovo selo prolazila “neka vojska sa crvenim beretkama”. Jedan od vojnika je tražio od njegovog oca da mu kaže gdje su muslimani, a kad je rekao da ne zna, bacio ga je na zemlju “da ga kolje”, opisao je optuženi.

Naredni dan, u selo su opet došli isti ljudi, i prema njegovom kazivanju, nakon što su otišli čula se jaka eksplozija kada je izgorila kuća Safete Pleho. Ispričao je da je iznad sela vidio cijev, a Plehi je rekao da bježi, te je više nije vidio dok nije došla da svjedoči.

On je naveo da je 19. juna na sebi imao plave farmerke, šarenu majicu, jaknu od HTZ opreme i patike. Također je rekao da na licu nikada nije imao ben i da nikada nije imao operacije kako bi ga otklonio.

“Vlajko Perišić zvani Hapac koji je svjedočio je imao mladež, ali kad je dolazio nije se vidio. Vjerovatno je stavio masku neku. Njega sam vidio u Gračanici tog dana”, dodao je on.

Optuženi je kazao da je 19. juna vidio vojsku koja ide prema Gračanici, a u međuvremenu i kolonu ljudi i jednog čovjeka ispred koji je nosio bijeli čaršaf. Tada mu je, prema njegovom kazivanju, njegov prijatelj Munib Ramić pao na pamet te je odlučio da krene u Gračanicu.

Stigavši do brda Ptičijak vidio je vojsku i krenuo je prema naselju i Ramićevoj kući. Ubrzo nakon toga vidio je vojsku koja je dolazila iz dva pravca, a vidjevši Ismeta Bahtu ispred kuće rekao mu je da bježi. Izjavio je da je tada odlučio da krene kući i u pravcu zgrade Tekija vidio je Vlajka Perišića u SMB vojnoj uniformi i s automatskom puškom te je krenuo za njim.

“Stižem pred kuću Adema Živojevića. Stoji Salem Sijerčić, pao je od hica koji je Vlajko proslijedio prema njemu. Pao je uz zid i krenula je krv iz usta. Ja sam bio udaljen metar do dva. Potom Vlajko čitav rafal stresa u Mustafu. Čovjeku se pušilo iz prsa. Ja sam molio da to ne čini, a on je okrenuo pušku prema meni… Vlajko je rekao da će ubiti i mene da ne ostavlja svjedoke”, posvjedočio je Perišić.

U tim trenucima, prema njegovim riječima, izašla je Salemova kćerka i kazala: “Ubili ste mi babu, ubili ste mi babu”, a potom je otišla.

Od te kuće, optuženi je rekao da je došao do kuće Murisa Garagića, gdje je vidio šest do sedam ljudi koji leže mrtvi, a kada se približio vidio je Ramiza Alića.

“Drago ili Dragomir Petrović je pucao u mrtvog Ramiza Alića. Ramiz je ležao, a on je pucao. Je li disao ne znam, jer mu je radio organizam”, pojasnio je optuženi.

Perišić i Vinko Zoranović optuženi su za progon civilnog bošnjačkog stanovništva s područja Rogatice u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine, učešćem u ubistvima, silovanjima te nezakonitim zatvaranjima. Kako je navedeno u optužnici, Perišić se tereti da je 19. juna 1992. u naselju Gračanica iz automatskog oružja ubio civile Salema i Mustafu Sijerčić, a potom iz pištolja ubio Ramiza Alića.

Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Perišić je izjavio da je 21. novembra 1993. bio u rogatičkom selu Šatorovići, ali da tamo nije nikoga tukao i maltretirao. Izjavio je da Adila Durmiševića ne poznaje.

Naredno suđenje je zakazano za 29. maj.