Purić i ostali: Naređenje Sivre i blijedi pogled Purića

Sud BiH. Foto: BIRN BiH

Edin Mehić je kazao da je bio pomoćnik komandanta 325. brigade za personalne poslove. On se prisjetio kako je nakon akcije u decembru 1993. prvo čuo da ima oko 60 zarobljenih, a na kraju da ih je pobijeno između deset i 12. On je rekao da je otišao do kancelarije komandanta i da je Purić sjedio, a načelnik štaba razgovarao telefonom s generalnom Alagićem.

“Berberović vrišti na telefon, vrpolji se… Alagić vrišti: ‘Šta se desilo, ko pobi vojnike?’ Kaže: ‘Taj ko je to uradio, treba ga strijeljati’”, prisjetio se svjedok.

Prema njegovim riječima, Purić je sjedio na kauču i blijedo gledao, sliježući ramenima, što je svjedok shvatio u smislu: “Desilo se, pa šta.”

Mehić je rekao da je čuo da je Sarajlić kojeg su zvali Roki počinilac ubistava, kao i da je “dole bilo još ljudi”. Naveo je da se pričalo da je ubistva naredio Nijaz Sivro.

Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću sudi se za ubistva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro pomoćnik komandanta za bezbjednost a Nurković pomoćnik za moral, dok su ostala četvorica bili pripadnici Brigade.

Mehić je naveo da je Roki izvršavao naredbe Sivre, koji je “vedrio i oblačio”. Ispričao je da su mu, kada je htio da prebaci jednog prijatelja iz HVO-a, rekli da to može uraditi samo preko Sivre.

“Svi su govorili da sve ide preko Sivre, šverc, prelasci preko linije”, kazao je svjedok.

On je rekao da u vrijeme kad je izvedena akcija nisu imali najbolja sredstva veze, ali da su imali dovoljno da se akcija izvede po vojnim pravilima. On je kazao da su motorole imali komandant, načelnik štaba, i pomoćnik komandanta za bezbjednost.

Mehić je naveo da je nakon što je dao izjavu u istrazi kod njega dolazio Sivrin sin i tražio da ne kaže da je njegov otac imao motorolu.

Optuženi Purić je tokom ispitivanja tvrdio da nisu tačni navodi svjedoka da je bio u kancelariji kada je razgovarano na telefon. Na pitanja branioca Envera Baždara, Mehić je potvrdio da se u novembru 1993. protivio postavljenju Purića za komandanta, jer je, kako je naveo želio da ode iz te jedinice i da je htio da izazove revolt kod optuženog kako bi ga pustio.

Svjedok je negirao da je on švercovao cigarete preko linije.

Na pitanja Sivrine braniteljice Lejle Čović, Mehić je rekao da nije vidio da Sivro ima motorolu na dan kada je izvedena akcija, kao i da nikada nije vidio da optuženi izdaje neko naređenje Sarajliću.

On nije mogao da navede ime nijedne osobe koja je pričala da je Sivro izdao naređenje za ubistva.

Odbrane je interesovalo zbog čega Mehić nije prijavio da je čuo za ubistva, na šta je on rekao: “Šta ću prijaviti, kad su svi znali.”

Na pitanja Sarajlićevog branioca Nermina Vile, svjedok je rekao da je “čuo u selu” da je Roki izvršilac ubistava, ali da ne može navesti konkretna imena. Za optuženog je kazao da je “dobričina” i da ne vjeruje da je on to učinio.

Tužilac Ivan Matešić podsjetio je svjedoka da je u istrazi za Sarajlića naveo da je “nestabilan i agresivan” i da je svakog bilo strah da pokrene istragu, jer nije znao kako bi “Roki reagovao”. Mehić je potvrdio navode.

Svjedok Nadir Patković je potvrdio da je čuo da su Almir Sarajlić Roki, te Šaćir i Sadik Omanović učestvovali u strijeljanjima, te da je to 1995. rekao Suadu Džaferoviću. Patković, koji je 1993. imao 16 godina, kazao je da je ubacio u kamion određena tijela u kesama.

Na pitanje branioca Vile zbog čega u iskazu 2013. nije spominjao ništa u vezi sa zarobljenicima, svjedok nije mogao objasniti. Kazao je da su o počiniocima svi znali i pričali, uključujući i njegovog oca.

On je potvrdio da je imao nekoliko sukoba sa Sarajlićem nakon rata, uključujući i fizičke obračune.

Suđenje se nastavlja 19. novembra.