Rizvanović i ostali: Povlačenje boraca s linije koju su trebali preuzeti

Admir Rizvanović i ostali Foto: Sud BiH

Svjedok Dobrivoje Bambulović, koji je preminuo, u iskazu iz 2004. je naveo da je vraćen s bolovanja i na insistiranje drugih preuzeo je četu 1. bataljona Prve posavske brigade Vojske Republike Srpske (VRS) dan prije nego što su 8. marta 1993. upućeni u Boderište da preuzmu liniju.

Naveo je da je krenulo nešto više od 60 boraca, te da je na lokalitetu Trešnjica čuo druge komandante kako pitaju borce da li su zauzeli crkvu, a oni odgovaraju da nisu još.

Bambulović je rekao da im je major Sekulić kazao da idu na liniju. Naveo je da je na jednom mjestu rekao vojnicima da sačekaju, a da se on s nekolicinom uputio da izvidi situaciju.

Kazao je da su u šumi sreli jednog borca koji se vraćao i psovao im majku, govoreći da su trebali doći u deset sati. Svjedok je naveo da su dalje sretali i druge borce koji su išli nazad kroz šumu.

“Rekli su nam da se vratimo, da je sve izgubljeno, da je bio kontranapad”, prisjetio se Bambulović.

Dodao je da su se vratili i da nije bilo vojnika koje su ostavili, da je bila pucnjava i da su neki bježali. Kazao je da je od drugih vojnika čuo da je jedan poginuo a da je grupa živa zarobljena. Dodao je da su pričali da je komandir voda Stojan Pudić mahnuo rukom i rekao: “Hajte, ovamo je slobodno.”

Kada su se prebrojili, kako je naveo, konstatovano je da nedostaje 14 vojnika. Kazao je da su među njima bila i trojica iz grupe izvjesnog Peše.

Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika VRS-a 8. marta 1993. godine u selu Boderište, sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakiću, koji je, prema optužnici, bio komandant 108. brigade ABiH, i Fazloviću, komandantu 3. bataljona, na teret je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Navodi se da su trojica pripadnika Interventne jedinice u akciji bili pretpočinjeni 108. brigadi Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a da su Pljakić i Fazlović bili na poprištu i da nisu preduzeli mjere.

Svjedok Bambulović u iskazu je naveo da su se po povratku dogovorili da do ujutro ne obavještavaju porodice, jer su računali da će dogovoriti razmjenu. Rekao je da su sutradan išli zbog razmjene i da su pitani da li su spremni da prime 13 leševa.

Kazao je da je za dva dana u mrtvačnicu dovezeno 11 tijela i da je bio prisutan dok je doktor radio obdukciju, koja je snimana kamerom. Prema njegovim riječima, tijela su bila masakrirana. Primijetio je da su jednom bile izvađene oči, jednom odsječeno uho, a nekima gašene cigarete po tijelu.

Branilac Kadrija Kolić prigovorio je da se u optužnici ne opisuje da su nekome izvađene oči. On je rekao da bi svjedoka pitao da li je tačno da je VRS pokrenuo akciju s ciljem zauzimanja linija HVO-a, kao i da li su, osim pripadnika Prve posavske brigade, u akciji učestvovali Žikini i Pešini specijalci.

Tužiteljica Marijana Čobović pročitala je dva iskaza preminulog svjedoka Hazima Šabića, koji je naveo da je od februara 1993. bio komandant Drugog korpusa ABiH, te objasnio strukturu, način komandovanja i izvještavanja.

Kako je svjedok kazao, nije bio obaviješten da je u Boderištu zarobljena grupa vojnika, te da su zlostavljani i ubijeni. Tužilac mu je tokom ispitivanja predočio više izvještaja s terena iz marta 1993. godine. Svjedok je potvrdio da je neke on potpisao, a neke njegov zamjenik, ali je rekao da ne može da se sjeti konkretne akcije. U jednom od izvještaja se spominju “tijela mrtvih četnika složenih u podrumu džamije” u Gornjem Rahiću.

Svjedok je izjavio da nikada nije primio izvještaj o ubijanjima i zlostavljanju zarobljenika, te da je jasno naznačio kakva su pravila postupanja prema zarobljenim.

Šabić je kazao da je u tom području djelovala 108. brigada HVO-a, u kojoj su bili borci hrvatske i muslimanske nacionalnosti. On je naveo da krajem 1994. dolazi do podjele ove brigade na 221. brigadu ABiH i 108. brigadu HVO-a.

Pljakićev branilac Mirsad Islamović rekao je da bi svjedoka pitao da li je ustvari tačno da je do podjele brigade došlo početkom 1993., a ne krajem 1994. godine.

Saja Đurić kazala je da je čula da je njen otac Nikola Tomić 8. marta otišao na liniju u Boderište i da im je rečeno da su zarobljeni. Kazala je da je nakon nekoliko dana dopremljeno njegovo tijelo i da je vidjela da nema dijela lobanje, te da su mu bile slomljene ruka i noga.

Svjedokinja je rekla da su dopremljena i tijela dvojice njenih rođaka i da joj je izgledalo kao da su na njihovim licima gašene cigarete.

Aleksandra Bajić je rekla da se njen otac Ilija Bajić takođe nije vratio iz Boderišta. Kazala je da je tijelo oca dopremljeno i da mu je glava bila krvava.

Suđenje se nastavlja 17. avgusta.