Silos: Konačna presuda 10. juna

Odbrane Bećira Hujića, Halida Čovića i Nermina Kalembera ocijenile su nedokazanim navode optužnice i zatražile oslobađanje.

Uz njih trojicu, za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti zatvorenim u logoru “Silos” u Tarčinu, školi u Pazariću i kasarni “Krupa” u Zoviku suđenje je obnovljeno Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću i Neziru Kaziću.

Odbrana Hujića u završnoj riječi je istakla da je optuženi odlukom nadležnih organa postavljen za upravnika zatvora “Silos” u skladu sa ratnim rasporedom, a ne svojom voljom.

Branilac Midhat Kočo je kazao da je Hujić obavljao svoju dužnost i više nego savjesno i tražio je poboljšanje uslova. On je upitao kojom je to radnjom optuženi mogao ostvariti biće krivičnog djela.

Pozivajući se na izjave svjedoka i materijalne dokaze, Kočo je naveo da je Hujić tražio puštanje određenih lica zbog starosne dobi i zdravlja, da je svojim vozilom išao do kuća zatvorenih i donosio im hranu i garderobu, da se u nekoliko navrata uspio izboriti da zatvorenicima “ne sudi rulja”.

Dodao je da 117 dopisa koje je poslao pretpostavljenim govori o zakonitosti njegovog rada.

“Ti svi ljudi su preživjeli u zatvoru i nije im skoro ni dlaka falila, a desetine hiljada ljudi okolo izgubilo je život”, kazao je Kočo.

Hujić je naveo šta je sve radio kako bi pomogao zatvorenicima i kako je nadležne izvještavao o svim dešavanjima, te smjenjivao stražare ako su pravili probleme.

“Da sam zločinac, to ne bih radio”, kazao je optuženi, dodavši da je pokušao da pozove neke od zatvorenika za svjedoke, ali da oni to nisu htjeli iz drugih razloga.

Odbrana Halida Čovića navela je da ne spori da je optuženi 16. avgusta 1994. obavljao funkciju upravnika u “Silosu”, ali da je sporno koja je imao ovlaštenja.

Braniteljica Lejla Čović se osvrnula na tačku koja Čovića tereti da je šamarao i udarao nogama jednog zatočenika dok nije izgubio svijest. Braniteljica je istakla da je taj svjedok na suđenju kazao da ga je Čović udario nogom u stražnjicu.

Za Odbranu je sporan i taj čin, ali kako je rekla Čović, sve i da je tako bilo, pitanje je kako se to može podvesti pod mučenje i nanošenje povreda.

Kada je u pitanju odvođenje zatvorenika na prinudni rad na prvu liniju, Čović je istakla da je prva grupa iz “Silosa” odvedena tokom noći da ih optuženi nije ni izabrao, ni predao. Dodala je da Čović nije ni znao gdje su odvedeni dok se nisu vratili, dok je druga grupa odvedena prije njihovog povratka.

Optuženi je naveo slučajeve u kojima je nastojao pružiti zaštitu zatvorenicima i pomoći im, te odbacio kao neistinite navode svjedoka da ga je udario nogom u stražnjicu, kao i da je drugog zatvorenika izveo “Zukinim”.

“Neću da odgovaram za nešto što nisam uradio. Nikad ne bih uradio, niti sam”, istakao je Čović.

Kalemberov branilac Dušan Tomić je kazao da je za nepunih deset godina suđenja stekao utisak da u sudnici ne sjede odgovorni za “Silos” i da to nije bio najstrašniji logor kako su neki promovisali.

“Odgovorni su prodefilovali kao svjedoci. Ovdje sjede ljudi da pokriju sramotu zvanu ‘Silos’”, kazao je Tomić.

Naveo je da je od stotinjak stražara u “Silosu” izabran baš Kalember, napominjući da on nikad nije bio policajac.

Navodeći da je Kalember optužen za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, Tomić je rekao da nijedan od svjedoka nije pokazao takvu ozljedu. Ukazao je na više osoba koje je, prema optužnici, premlaćivao Kalember, a koje nisu svjedočile – ili nisu htjele ili su preminule.

On je rekao da su u ovom predmetu postojale direktive svjedocima koga treba da spomenu. Tomić je podsjetio na izjavu svjedoka koji je rekao da je Kalember bio najstrožiji, ali najpravedniji stražar i da je bio red kad je bio na dužnosti.

Kalember se u završnom obraćanju osvrnuo na poslove koje je obavljao, tvrdeći da nije počinio radnje iz optužnice. Dodao je da se izvinjava ukoliko se o nekoga ogriješio.

Suđenje u ovom predmetu počelo je u aprilu 2012. protiv osmorice optuženih, a prvostepena presuda je izrečena u julu 2018. godine. Apelaciono vijeće ukinulo je ovu presudu, kojom su optuženi bili osuđeni na kazne zatvora od pet do deset godina i obnovilo suđenje.

Prvooptuženi u ovom predmetu Mustafa Đelilović je nedavno preminuo, a na pretprošlom ročištu razdvojen je postupak u odnosu na Mešanovića zbog zdravstvenih razloga.

Izricanje presude je 10. juna.