Kuzmanović i ostali: Pitao dječaka kojim pištoljem da ga upuca
Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Smail Sadiković se prisjetio dolaska optuženog Kuzmanovića u prostoriju policijske stanice u Tesliću u kojoj su bili zatvoreni. Kako je izjavio, optuženi je jednom dječaku naredio da klekne na koljena “kao da se moli Bogu”, da digne glavu i otvori usta, nakon čega je pištoljima ciljao u njegovu glavu.
Prilikom ulaska u prostoriju, kazao je svjedok, Kuzmanović se predstavio kao načelnik policije.
“Svi smo čekali hoće li pištolj okinuti, nekoliko puta ih je mijenjao, rekao mu je: ‘Ja sam tebi dao na volju da izabereš’”, prisjetio se svjedok opisujući događaj kada je Kuzmanović pitao dječaka kojim pištoljem želi da ga upuca.
Svjedok je u unakrsnom ispitivanju potvrdio tvrdnju Odbrane Kuzmanovića da on nije vršio fizičko maltretiranje te noći u prostoriji.
Odbrana mu je predočila iskaz koji je 1999. godine dao Agenciji za istraživanje i dokumentaciju (AID) i u kojem nije govorio o ovom događaju. Svjedok je odgovorio da mu vjerovatno nije niko postavljao pitanja o tome.
Kuzmanović, Predrag Markočević i Marinko Đukić optuženi su za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.
Sadiković je kazao kako je, nakon silaska iz šume u kojoj se krio zbog dolaska vojske, priveden od jedinice Teritorijalne odbrane (TO) Pribinjića u kojoj je on ranije bio komandir. Rekao je kako su ga vojnici tukli i verbalno vrijeđali.
“Vojnik srbijanski naglasak ima, ja gledam i govorim: ‘Šta sam kriv?’, on psuje balijsku majku i govori: ‘Još ti nije jasno, zato što si balija’”, prisjetio se svjedok, dodavši da je poslije premlaćivanja odveden u “zadružni dom”, gdje je proveo jednu noć.
Iz doma su zatvorenici kombijem prebačeni u policijsku stanicu, posvjedočio je Sadiković prisjećajući se dolaska ispred zgrade i špalira vojnika između kojih su, jedan po jedan, prolazili u prostoriju. Kazao je kako su ih tu dočekale “Crvene beretke”.
“Bilo je policije, bilo je ljudi uniformisanih, maskirne uniforme (…) kako ko izlazi i prolazi, neko ga kundakom, neko nogom, neko šakom udara. Ja sam bio u teškom stanju”, prisjetio se Sadiković, rekavši da su bili smješteni u prostoriju lijevo od ulaza, koja je imala mali prozor s pogledom na dvorište policijske stanice.
On je kazao kako je, nakon ispitivanja u stanici od strane nepoznatog lica u maskirnoj uniformi, odveden u “magacin od TO-a”, u kojem je bilo 100-tinjak osoba.
“Ljudi su izmoreni, gladni, u jako lošem stanju, neko je bio prljav”, rekao je on, dodavši da su svi zatvoreni bili civili.
Sadiković je ispričao da je u toj zgradi proveo mjesec dana i da su bili fizički maltretirani na način da su se licima okretali prema zidu, kako ne bi vidjeli ko ih udara s leđa.
Jedne prilike su im, prisjetio se, kazali da gledaju.
“Nama su rekli: ‘Okrenite se’, čovjek je legao na stomak, jedan je nosio letvu od dva metra i oni su ga udarali – komadići otpadaju, od letve od dva metra ostalo pola metra”, prisjetio se on.
Kazao je kako su vojnici bili u maskirnim uniformama, a da su poslije rekli da su to “Miće” bile.
Na pitanje tužiteljice Enise Adrović ko je obezbjeđivao zgradu TO-a, odgovorio je da je to radila rezervna policija.
Naveo je da u zgradi TO-a nisu imali dovoljno hrane, vode, niti podloga za spavanje, opisavši da su im u posudama u kojima su vršili nuždu, kasnije unosili vodu za piće.
“Dolje beton, na betonu spavamo, samo šnita kruha za 24 sata, kad dođe posljednji zalogaj, bude ti žao”, prisjetio se on.
Kako je kazao, za tih mjesec dana, koliko je proveo u zgradi, bila su dva smrtna slučaja kao posljedica premlaćivanja, te je pušten nakon što ih je posjetila osoba po nadimku Pile iz Stanice javne bezbjednosti Banja Luka.
Nastavak suđenja je 9. novembra.