Aćimović: Izricanje presude za genocid u Srebrenici 16. oktobra
This post is also available in: English
Srećko Aćimović (desno). Izvor: BIRN BiH
Iznoseći završne riječi Odbrane, Miloš Perić, branilac Srećka Aćimovića, predložio je Sudu BiH da optuženog oslobodi od optužbe naglasivši da nije preduzimao radnje koje mu se stavljaju na teret.
“Uvjeravam Vas da su i dokazi i stav javnosti na strani Srećka Aćimovića”, kazao je Perić, naglasivši da je jedina pravična odluka oslobađajuća.
Perić je istaknuo da je Aćimović svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i u više postupaka pred Sudom BiH, te da bi dovođenjem u istu ravan Aćimovića s osobama protiv kojih je svjedočio, pravičnost tih presuda bila dovedena u pitanje.
Naglasio je da je Aćimović “žrtva pokušaja onih koji su imali uvjerenje da zločinima i mržnjom mogu graditi slavu”.
“Smatram da dokazi nisu takvog kvaliteta i u takvom broju da se Srećko Aćimović proglasi krivim. Gotovo svi svjedoci Tužilaštva, osim SA-5 i dijelom SA-1 svjedočili su u korist optuženog”, kazao je Perić.
Naglasio je da su iskazi SA-5 i SA-1 neuvjerljivi i neprihvatljivi.
Istaknuo je da Odbrana nije bila u mogućnosti da unakrsno ispita svjedoka SA-5 jer je nedostupan.
“Razlog za lažno svjedočenje protiv Aćimovića je ranija netrpeljivost i saznanje da ga je Aćimović teretio u svom svjedočenju”, kazao je Perić.
Dodao je da iskaz SA-1 nije potvrđen iskazima drugih svjedoka.
“Dijelovi iskaza u kojima je govorio istinu potvrđeni su drugim dokazima, a dijelovi iskaza u kojima nije govorio istinu nisu potvrđeni drugim dokazima”, rekao je Perić, dodavši da je SA-1 dobio imunitet od krivičnog gonjenja od glavnog tužioca Tužilaštva BiH.
Tužilaštvo BiH tereti Aćimovića da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Perić je naglasio da je Aćimović odbio naređenje da obezbijedi vod koji će vršiti ubijanje zarobljenika.
Podsjetio je da je Aćimović u noći sa 14. na 15. juli dobio naređenje da odredi vojnike za egzekuciju, ali da je to “odbio u povratnom telegramu Zvorničkoj brigadi, u telefonskom razgovoru sa Dragom Nikolićem i u svađi sa Vujadinom Popovićem, sutradan”.
Popović je kao bezbjednjak Drinskog korpusa osuđen u Haškom tribunalu na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, a Nikolić, nekadašnji bezbjednjak u Zvorničkoj brigadi, na 35 godina zatvora.
Nakon iznošenja završnih riječi branioca, Sudu se obratio i Aćimović koji je naveo da je 2. jula 1995. godine postao otac po drugi put, ali da porodicu nije mogao da posjeti jer je kao komandant Drugog bataljona popravljao taktičke položaje prema neprijatelju.
“Tek 14. jula 1995. godine otišao sam kući predvečer da posjetim porodicu i vidim svoje novorođeno dijete i podijelim radost i sreću sa svojim ukućanima”, kazao je Aćimović.
Dodao je da su ga posjetili predsjednik opštine i lokalni sveštenik da ga pitaju za namjeru sa zarobljenicima.
“Na njihovu molbu došao sam pred školu i moji motivi su bili usmjereni da se tim nesretnim ljudima pomogne, zbog čega sam od vojnika koji su ih čuvali dočekan na nož”, kazao je Aćimović.
Dodao je da nije mogao drugo nego da pozove komandu i da su njegove aktivnosti “bile usmjerene da im se pomogne i da se odvedu na razmjenu”.
“Kada je Nikolić od mene tražio da odredim vod, bio sam šokiran, tako da sam uz kategorično odbijanje izrekao mnogo uvredljivih riječi Nikoliću”, kazao je Aćimović.
Istaknuo je da je prije odlaska 15. jula u Roćević “išao u skupštinu i tražio da se pomogne zarobljenicima jer je škola civilni objekat”.
“U Kozluku nisam našao Dragu Nikolića već Vujadina Popovića. Smatram da je Nikolić prenio Popoviću da moje vojnike neću dovesti u Roćević. Popović me napao i rekao da ću odgovarati. Zbog odbijanja naređenja otišao sam u prvu i drugu četu jer su moji vojnici obećali da će me štiti”, kazao je Aćimović.
Dodao je da su to bile njegove aktivnosti 15. jula.
“Nažalost, zločin nije spriječen. Ja nisam učestvovao u tome, ali ja nisam mogao da spriječim ubijanje. Ja i moja porodica suosjećamo s ubijenima. Izjavljujem iskreno saučešće i iskreno žaljenje zbog zločina koji se dogodio”, kazao je Aćimović.
Sud je izricanje presude zakazao za 16. oktobar.