Stanić i ostali: Garićevi udarci pesnicama i nogama

Svjedok Džemal Dautović kazao je da je napustio Vlasenicu u junu 1992. godine, te da se priključio Teritorijalnoj odbrani u Cerskoj. Naveo je da je sa još nekima zarobljen u februaru 1993. prilikom pokušaja povlačenja.

Dautović je rekao da su dovedeni u Policijsku stanicu u Vlasenici i da je nakon izvjesnog vremena u ćeliji bio s Enesom Kičićem zvanim Pene i Hajrudinom Memiševićem, kao i jednom trudnom ženom po imenu Hasija.

Svjedok se prisjetio kako je jedne prilike ušao Garić i tražio novac od Kičića, koji je bio moler i držao ugostiteljski objekat u Vlasenici. On je naveo da se Kičić kleo da nema novac, a da ga je Garić izveo i počeo tući.

Dautović je rekao da je vidio prvih par udaraca jer su vrata bila otvorena, a da je poslije čuo kako Kičić govori: “Nemoj Gorane, molim te”.

Svjedok je kazao da Gorana Garića dobro poznaje i da su radili u istoj radnoj jedinici u šumarstvu.

Dautović je ispričao kako je druge prilike njegov školski drug Savo Klještan ušao u ćeliju, a za njim i Garić. Klještan ga je pitao gdje je bio na liniji, a kada mu je odgovorio, obratio se Gariću riječima: “Evo vidiš, ova osoba je pucala na tebe”.

Kazao je da ga je Klještan udario dva puta pesnicom, a da mu je Garić potom rekao da ustane i udario ga pesnicom, usljed čega je sjeo. Dodao je da se to ponovilo tri do četiri puta.

Prema njegovim riječima, jedne noći izveli su Kičića, a potom je čuo da Garić govori da dovedu i njega.

“Ulazim i vidim Garić stoji na leđima Penetu, a on je u nesvijesti. Rekao je: ‘Došlo vrijeme da i tebe tučemo’. Počeo me udarati nogama i pesnicama. Ja poletim nazad, a drugi me dočeka željeznom šipkom i vrati”, prisjetio se Dautović.

Nakon što su ih vratili u ćeliju, kako je rekao, Garić se zaletio i pesnicom ga udario u grudi prilikom čega mu je pukla ključna kost.

“Pene je počeo da krklja. Sipao sam mu vodu u usta da ga oživim, međutim ništa. Pene je umro”, prisjetio se svjedok.

Rekao je da je uspio pobjeći u martu 1993. kada je vođen na kopanje rovova u selo Klještane.

Garićev branilac Nenad Rubež predočio je dokument u kojem je kao datum smrti Kičića naveden 1. januar 1993. godine. Svjedok je kazao da je to netačno.

Dautović je odbacio sugestiju branioca da je na poslu imao verbalni sukob sa Garićem.

Rubež je rekao da ne može nastaviti ispitivanje, jer mu nisu dostavljena tri iskaza svjedoka, zatraživši od Sudskog vijeća da naloži tužiocu da mu ih dostavi. Vijeće je odlučilo da branilac pokuša pribaviti te iskaze i da onda može zatražiti saslušanje svjedoka.

Gariću se sudi sa Radenkom Stanićem i Miroslavom Kraljevićem za progon bošnjačkih civila protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine.

Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.

Na današnjem ročištu Odbrane su unakrsno ispitale tri svjedoka Tužilaštva, nakon što su naknadno dobile njihove iskaze.

Stanićev branilac Veljko Ćivša ispitivao je svjedoka VS-35 o naoružavanju bošnjačkog stanovništva pred rat, predočavajući mu izjavu datu komisiji u Tuzli 1994. godine.

Svjedok je potvrdio da je postojao Krizni štab Stranke demokratske akcije i da su neka lica bila uključena u pripreme bošnjačkog naroda za eventualni sukob.

Na navode iz izjave o nabavkama pet komada američkih pušaka “Thomson”, 100 automata i drugog, VS-35 je odgovarao da to nije tačno. Odbio je da odgovori da li je lično učestvovao u naoružavanju.

Ispitujući svjedoka VS-15 Garićeva Odbrana je konstatovala da je u ranijem iskazu detaljno opisao privođenje u Policijsku stanicu, ali da nije spomenuo “kontakt s Garićem”, odnosno da ga je ošamario.

“Vjerovatno sam zaboravio”, kazao je svjedok.

On je dodao da ne bi rekao da je Garić bio izrazito visok, odnosno da je imao 192 centimetra, kao i da to nije mogao procijeniti s udaljenosti od 20 do 30 metara.

Ismetu Hasanoviću branioci su predočili da je u ranijem iskazu naveo da su u logoru “Sušica” bili rezervisti, a da nije navodio da su dolazila braća Garić. Svjedok je rekao da to nije tačno.

Suđenje se nastavlja 3. jula.