Srijeda, 20 augusta 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Enes Zeljković je govorio o saznanjima prikupljenim radeći u Federalnoj upravi policije na istragama ratnih zločina. On je, kako je rekao, 2007. godine sačinio službenu zabilješku na osnovu razgovora s informantom. Prema tom izvoru, 12 ljudi u Velikom parku ubio je Nedžad Herenda, tadašnji pripadnik jedinice “Ševe”.

Zeljković je čuo da su zarobljenike u Dom policije iznad Velikog parka doveli pripadnici “Jukine jedinice”, a da je tijela kasnije odvezla Civilna zaštita na Darivu i da su ona zapaljena uz pomoć guma.

Odgovarajući na pitanja Odbrana zbog čega u službenoj zabilješci nije naveo ime Herende nego tek kasnije u istrazi 2015. godine, Zeljković je rekao da ne zna. Kazao je da je tu informaciju čuo od istog izvora. On je izjavio i da nije provjeravao ove navode informanta.

Upitan da razjasni razlike u svojim navodima da je tijela odvezla Civilna zaštita, a kasnije pripadnici Armije odnosno jedinice “Tabije”, svjedok je rekao da stoji iza svih svojih informacija, te da je imao naknadna saznanja.

Službenu zabilješku, kako je kazao, dostavio je Tužilaštvu BiH, po čijem zahtjevu su i prikupljali informacije u istrazi koju je vodio tadašnji tužilac Philip Alcock. Naveo je da Tužilaštvo tada nije imalo drugih zahtjeva.

U ovom predmetu optuženi su Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić. Optužnica tereti Uzunovića i Čovčića da su, kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava Specijalne jedinice, s drugima počinili ubistvo zarobljenih pripadnika VRS-a u aprilu 1992. godine.

Vikiću i Pušini je kao nadređenim stavljeno na teret da su znali da se njima podređeni spremaju počiniti ubistva ratnih zarobljenika te da su propustili to da spriječe odnosno da preduzmu mjere na njihovom kažnjavanju.

Na suđenju su pročitana dva iskaza preminulog svjedoka Asifa Imamovića, koji je bio angažovan pri Civilnoj zašiti. Imamović je u iskazu iz 2015. naveo kako su u ugostiteljskom objektu u kojem je radio krajem aprila 1992. bili “razni vojnici” i da su “komentarisali ubistva”, kao i da su naveli da ih je “pobio Šok”. Svjedok je kazao da poznaje Nermina Uzunovića s nadimkom Šok.

Uzunovićev branilac Fadil Abaz rekao je da bi svjedoka pitao da razjasni više kontradiktornosti u svojim iskazima.

“Na pitanje ko je to uradio, svjedok u prvom iskazu kaže: ‘Ne znam. Ne znam stvarno’. Međutim, u drugom iskazu navodi da je čuo od nekih pripadnika”, kazao je Abaz.

Suđenje se nastavlja 8. novembra.

 

Najčitanije
Saznajte više
Puhalić i ostali: Nakon više silovanja na području Prijedora, svjedokinja rodila dijete
Svjedokinja Državnog tužilaštva na suđenju za zločine u prijedorskim logorima ispričala je kako je 1992. godine silovana na više lokacija, između ostalog, i prilikom zatočeništva u Trnopolju, te da je naredne godine rodila dijete koje je posljedica ratnog silovanja.
Kevac: Sloj tijela u jami “Bezdana” dug dva metra
Na suđenju za zločine na području Ključa, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da je prisustvovao ekshumaciji kada su iz jame “Bezdana” izvučena tijela njegovog oca i brata koji su ubijeni s drugim mještanima Biljana 10. jula 1992.
Buljubašić i ostali: Zatekao popaljeno selo
Šatara i ostali: Privedeni bio zavezan lisicama za radijator