Rekao je da je 1992. godine optuženi imao 21 godinu i obavljao je poslove dežurnog policajca i kontrolisanja saobraćaja.
Vejzović je optužen da je, kao pripadnik policije, od juna do septembra 1992. u mjestu Stupari mučio, maltretirao i zlostavljao muškarce srpske nacionalnosti. Prema optužnici, Vejzović je mučio zarobljenike udarajući ih pesnicama u glavu i u predjelu genitalija, čizmama, palicom i kundakom puške, stavljajući im pištolj i nož pod grlo, te im prijeteći i prisiljavajući ih da jedu papir.
Advokat Konjić se osvrnuo na iskaz svjedoka Milomira Andrića, kojem je, po optužnici, Vejzović u junu 1992. godine nanosio teške povrede, tražeći da mu pokaže gdje je oružje. Prema Konjiću, svjedok je kazao da nije imao vidljive povrede i da se ne može sjetiti je li bio vezan.
Svjedok Nusret Muhić, prema Odbrani, bio je isključiv u tome da optuženi Andrića nije udarao i da on nikada ne bi dozvolio da Vejzović nekoga udara.
“Niko nije potvrdio da je Vejzović maltretirao Andrića. To nije van svaje razumne sumnje dokazano”, rekao je Konjić.
Odbrana je ukazala i na riječi svjedoka Radovana Đokića, kojem je, prema optužnici, optuženi prilikom premlaćivanja slomio zube i natjerao ga da ih proguta. Konjić je naveo da je na glavnom pretresu Đokić kazao da je zube ispljunuo, kao i da, prema nekim zapisnicima iz istrage, o tome nije govorio.
Prema Odbrani, izjave svjedoka Đokića se razlikuju i nisu potvrđene iskazima drugim svjedoka.
Kako je rekao advokat, ni iskazima ostalih svjedoka Optužbe ne može se pokloniti vjera jer nije van svake razumne sumnje dokazano da je Vejzović učestvovao u djelima za koja se tereti.
“Svjedok Miroslav Marković je mijenjao iskaz u odnosu na zapisnik i suđenje. Na glavnom pretresu je izjavio da ga Vejzović nije tukao. Nije se nikome požalio, niti nadređenom niti osobama s kojima je boravio, nije tražio ljekarsku pomoć… Vitomir Milošević nije spomenuo Vejzovića kao osobu koja je nekoga maltretirala”, istakao je Konjić.
Advokat Konjić je kazao da Sud BiH treba Vejzovića osloboditi krivice.
