godine sreo na cesti u blizini Zalazja te s njim proveo ostatak dana.
Mirsad Muratović je ispričao da je od polovine juna 1992. boravio u mjestu Kazani kod Srebrenice, gdje je bio u samoorganizovanoj grupi mještana koji su čuvali stražu. Kako je rekao, u tom selu je živio i optuženi Smajlović, kojeg poznaje od prije rata.
Pojasnio je da je optuženi imao nadimak “Šošon”, te da drugo ime nije koristio.
Muratović je kazao da je 11. jula 1992. godine od vođe grupe Mede Hakića saznao da se očekuje napad na selo Zalazje. Naredni dan, posvjedočio je, s grupom momaka je ostao u Kazanima i tada je čuo jake detonacije iz pravca Zalazja.
U poslijepodnevnim satima, svjedok je, kako je izjavio, s nekoliko mještana otišao prema Zalazju, te je kod “velike krivine” sreo Smajlovića, kao i ostale momke iz Kazana. Tu su ostali do pred večer.
Naveo je da je u međuvremenu iz Srebrenice došao zeleni “tamić”, u koji su ulazili ranjenici dovedeni iz Zalazja.
“Tu nije bilo ranjenika srpske vojske ni ratnih zarobljenika. Taj kamion se vraća prema Srebrenici, nisam vidio da je otišao prema Zalazju. Nakon toga, Smajlović je postao nervozan… Kažu da mu je šurak teže ranjen na Zalazju”, posvjedočio je Muratović i dodao da su odlučili da sa Smajlovićem potraže ranjenog šuraka.
On je rekao da su se vratili s pola puta jer je bilo minirano, te su otišli na brdo iznad Zalazja, a iza pola noći odlaze u mjesto gdje su držali liniju. Prema njegovim riječima, Smajlović sve vrijeme ostaje s njim.
Zajedno sa Izetom Arifovićem i Amirom Salihovićem, bivšim pripadnicima oružanih snaga Srebrenice u sastavu Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Smajlović je optužen za ubistva civila srpske nacionalnosti na području općina Srebrenica i Bratunac počinjena u junu i julu 1992. godine.
Suđenje će se nastaviti 28. februara.
