Puljić: Mostar nije bio potpuno blokiran
Vještak Milan Gorjanc je kazao da ne postoji naredba od 9. maja 1993. o napadu Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na ABiH. Prema vještaku, tog dana ABiH je napala kasarnu Sjeverni logor, a HVO je izvršio protunapad na komandu Četvrtog korpusa.
Prema naredbi Suda BiH, Gorjanc je trebao i da odgovori na pitanje da li je 1993. postojala opsada Mostara, što je on negirao.
“Opsada se vrši fizičkom, elektronskom i psihičkom izolacijom. Te godine je u Mostaru ometan TV program iz Sarajeva, kao i radioveze i telefoni. Psihička izolacija je postojala na obje strane, ali više je koristila ABiH”, rekao je Gorjanc.
Kada je u pitanju fizička izolacija, on je istakao da je od Jablanice pa sve do Bune postojao koridor, te da je prolazak bio otežan, ali ne i nemoguć.
“Bilo je moguće prometovanje preko Prenja konjskom zapregom, ali stanovnicima je, naredbom ABiH, zabranjeno napuštanje Mostara, stoga ostaje pitanje šta se htjelo s tim da se Mostar izolira. Zašto Armija nije tražila helikopter, zašto istim putem kojim je donošeno gorivo nisu obezbijedili i ulazak hrane”, kazao je vještak i dodao da je glavni vodovodni ventil bio pod kontrolom ABiH.
Treći dio njegovog nalaza odnosio se na 30. juni 1993. godine. Gorjanc je rekao da je na osnovu dokumenata do kojih je došao zaključio da je Armija izvršila prepad na Drugu bojnu Druge brigade HVO-a u Bijelom Polju. Tog dana se dio pripadnika Druge bojne koji su bili bošnjačke nacionalnosti, prema Gorjancu, okrenuo protiv svoje jedinice.
“Oko 100 Hrvata se predalo, dok je, prema podacima, 15 ubijeno, i tada je Druga bojna faktički prestala da postoji”, kazao je vještak.
Prema Gorjancu, iz dokumenta koji datira od 16. aprila 1993. vidljivo je da je Druga bojna, jačine jedne satnije, raspoređena “na lokalitetu Raštani – Avenija i liniji odbrane na lijevom brijegu”, a Peta bojna, između ostalog, u Šantićevoj ulici u Mostaru.
“U dokumentu od 20. maja navodi se da je Puljić zadužen za regulisanje smjena u toj ulici. Napominjem da u to vrijeme nije bilo sukoba u toj ulici”, rekao je Gorjanc, dodavši da 19. juna 1993. nema pripadnika Druge bojne Druge brigade u Šantićevoj ulici, već su tu samo pripadnici Druge brigade.
Vještak je uradio i niz šema o zapovjednom lancu HVO-a od jula do novembra 1993., prema kojima optuženi Mile Puljić nije imao zapovjednu odgovornost.
Puljić je, kao komandant Druge bojne Druge brigade HVO-a, optužen za zločin protiv čovječnosti počinjen nad bošnjačkim stanovništvom. Prema optužnici, pripadnici Druge bojne su u maju 1993. odveli dvije osobe u nepoznatom pravcu, a njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2007. i 2008. godine. Puljiću su na teret stavljena i nezakonita hapšenja i zatvaranja u logore, kao i upućivanje civila na prisilne radove.
Prema vještaku, svaki zapovjednik neke postrojbe mogao je od upravnika Heliodroma tražiti zatvorenike za obavljanje radova, ali je glavni stožer ili Vojna policija to morala odobriti jer su mu bili nadređeni.
Vještak je kazao da nema dokumentacije prema kojoj je Druga bojna učestvovala u etničkom čišćenju, prisilnim zatvaranjima ili drugim djelima, kao ni da je Puljić obavljao ikakve dogovore s glavnim stožerom ili imao efektivnu kontrolu nad zatvorenicima.
“Kada je upravnik Heliodroma obavještavao nadređene o nepravilnostima prema zatvorenicima, među starješinama nema Puljića kao primaoca”, rekao je Gorjanc.
Tužilaštvo BiH je prigovorilo jer je vještak u nalazu od 104 dokumenta koristio samo devet iz sudskog spisa, dok je preostale našao na internetu. Vještaku je prezentovan niz dokumenata koji, prema Tužilaštvu, govore o opsadi, a za koje je on kazao da se ne tiču relevantnog perioda niti Druge bojne.
Suđenje Puljiću je zbog proteka vremena formalno počelo iznova.
Nastavak suđenja je planiran za 14. juni.
